ROĐENDANSKI DAR

Prijateljstvo - zahtjevi, prohtjevi i obveze.

Kreativnost - tuga, neaktivnost, hladnoća.

Veze - obveze, sila, razdražljivost, smetnja, nedostatak slobode.

Ljubav - mitska istina satkana u sitnicama.

Otkucavaju tako sati.

Čitam redak svoga prijatelja.

Osjećam da razmišlja negdje u nešto.

Život kao slaganje ili priprema za tapak u "Sveti gral"?

Prolazi mi kroz glavu,

pitanje kolege s posla.

Smijem se sama sobom,

a unutra neka tuga.

Ona koju drugi ne vide.

Predobra je moja gluma.

Dani ovosvjetskog godišnjeg odmora,

prolaze u traženju samoće,

one tišine meditacije koja donosi istinu.

Isto kao što promatranje donosi rezultate.

Nepoduzimanje isto tako.

Smjenjuju se lica poznatih i tek upoznatih.

Sve su to samo siluete,

ovog života koji je suviše apsurdan da bih ga nazvala realnim.

I dok tako plutam u nekom osjećaju tuge i zadovoljstva,

sve više osjećam 

okus ISTINE.

Ne brine me brzina.

Ona za sobom nosi bore života

i 20 mačaka koji čekaju toplu ruku i topao dom.

Dok stara baka plete vuneni snježni đemper,

negdje daleko u prošlosti moje vizije budućnosti,

osjećam njenu mudrost i mir,

koju sam poželjela,

davno, davno,

kao 

ROĐENDANSKI DAR.

Marguitte Desteresido

29.12.2018.   19:56 P.M.

BILA JEDNOM JEDNA BOL ...

Bila jednom jedna bol,
jedna osoba,
jedno tijelo,
koje je osjećalo neku bol
i dugo ju je gajilo.
Nije više za nju marilo.
Možda je u njoj i uživalo.
Možda ga je zabavljala.
Možda ga je tješila.
Možda mu je zaokupljala misli.
Možda sve više nije bilo bitno.
Možda djela koja nisu ugledala pravu svjetlost dana,
na kraju su se utapala u toj boli.
Možda su sve kuće,
i svi prostori irealni,
i blago onima koji misle da su stvarni.
Ti,
upravo ti,
još uvijek imaju onaj neki smisao,
da je život taj i jedini.
A mi,.....?
Ostajemo mi.
Sa milion potpomognutih duša,
koje su se izdigle iz prašine,
i možda u nju ponovno neke i ušle.
Sa djelima "ludih"
duša,
koje nikad nisu uspjeli shvatiti.
Njihova bol je ostala zakopana u njihovim djelima.
I dok neprobuđeni žive neke svoje živote,
nekolicina živi kroz maglu,
onog nečeg što trenutno uspiju opipati,
izdvojiti,
smisleno,
u ovom ludom rasulu,
bezdana i rastrešenih duša,
po ovoj jadnoj zemlji,
kojoj kiša napaja pore koje guše njen opstanak.



Marguitte Desteresido
13.12.2018.
10:05 A.M.

INSPIRACIJA

Sto ljudi i čudi.
Život jednog trenutka,
izbija na površinu,
staro prijateljstvo
zajedništva u dualnosti,
u pisanju,
u skupljanju iskustava drugih ljudi
kroz vlastitu prizmu.
Šarolikost nepodnošljivog dana,
radi živosti duha,
nemirnog poput mene,
u crno-bijelom filmu
one istinske ljepote,
koju dijelimo u razumijevanju.
I dok dijelimo misli,
udaljeni kilometrima,
znam da znaš što znači ovaj
CRNO BIJELI SVIJET.

Marguitte Desteresido
8.10.2018.  21:12 P.M.

MORALNI ZAKONI

Gledam biće koje je izgubilo sebe,
ono koje je stvorilo pakao ljudima
koje je izabralo za suživot,
bolest onima koji nisu izdržali,
koje je okrutno prema životinjama,
neprijateljski raspoloženo prema ljudima,
agresivno,
ono koje vrijeđa ljude,
zavidno na tuđem uspjehu,
ponižavački nastrojeno prema svima koji imaju "ono nešto".,
do čega to biće nije došlo.
Bez pravih prijatelja,
crvena lica puna bijesa,
od jutra do mraka.
.........
Planeta Zemlja je velika.
Miješajući svijet,
upoznaju se takvi likovi,
koji se izgube u masi,
u povremenim kratkim druženjima s ljudima.
Noseći masku radoholičara,
pokušavaju se uklopiti u svijet radi prisilna suživota.
Maštaju o pustom otoku u samoći,
gdje nitko neće moći usporediti njihova nedostignuća
i gdje će se osjećati kao da posjeduju svijet,
čekajući kraj jer nisu znali živjeti život u zajednici.
Taj će kraj dočekati,
sa rasnom životinjom čistokrvnih papira,
koja će izgledati krvoločno i dostojanstveno,
mada nikad neće znati,
da ona ima ono SRCE,
kojeg su odabrali kao razlog,
jer drugima nisu znali dati ljubav
koju je "životinja" dala
nesebično njima.

MJESEČEVA PROJEKCIJA

Noćas je otvorila svoju večer,
mjesečeva divna projekcija.
Dok veže na nebu haljinu iz snova,
srebrne zvijezde slažu kockice našeg života.
Počele su sitno blještati,
kao prvi plamičci u peći,
dajući život djelu
koje sprema svoju veličanstvenost.
I dok prolazimo život,
kao u velu magle,
zaštićeni ljepotom postojanja i bivanja,
tirkizno plave i zelene boje,
uveseljavaju našu maštu i stvaralaštvo.
Hodamo kroz svijet
i zapažamo detalje,
koje nosimo u srcu, dok se stapaju u djela.
Gledamo vijesti,
a ne čujemo ishod,
životinje nas vole jer ne vezujemo ljubav.
Uvijek smo isti,
upravo onakvi,
kakvi zaista jesmo...

Marguitte Desteresido
1.9.2018.   23:45 P.M.

8 KAT

Petar pan i crvenkapica,
otvorili su mi vrata.
Ti od mene, moj prijatelj i ja,
igrali smo se sigurni u stanu
na osmom katu.
Gledala sam zavjese kako viore kroz prozor,
bilo je strašno visoko,
kao da se nevera spremala vani.
Moj osjećaj sigurnosti u stanu bio je pomiješan sa strahom visine i vjetra,
koji je bjesomučno lupao zavjese,
koje su kroz mali otvor viorile kroz prozore odškrinutih prozora terase.
Skrenula sam pogled u sobu.
Ti si ležala u toploj sobi, pokrivena dekom.
Priupitah te da li ti je hladno.
Odgovorila si da nije i da ti je dobro.
Još jednom si došla da se pozdraviš sa mnom.
Nedostaješ mi.
Još su svježa sjećanja svega.
Čujem te nekad.
Govoriš kako se već slabo sjećaš događaja iz djetinjstva
i tvoje majke.
Pitala sam te puno toga prije no što si otišla.
Kao da sam znala da će brzo doći vrijeme.
Jedino što nisam uspjela naučiti su one tvoje dobre šalše,
kako si me ti naučila da ih zovem.
Prisjetim se ponekad kad kuham,
kad bih željela,
a ne znam kako proizvesti,
baš taj okus.
Uvijek je rano,
kada netko koga volimo mora ići.
Ti si izdržala mnogo.
Život te nije mazio.
Vjerujem da su tvoji teški odabiri,
bili izbori duhovne osnove.
Mada,
bila si posebna.
Ja,
toliko riječita,
nikad ti to nisam uspjela reći.
I da se vratiš,
ostali bismo isti ljudi.
To su jednostavno naši karakteri.
Pitam se...
Što li znači onaj san?
Zašto baš 8 kat?
Što si mi time željela reći?



Marguitte Desteresido
Posvećeno mojoj dragoj noni
31.8.2018.
11:00 A.M.

SUSRET SA EGOM

Iza kulisa duboko nesvjesnih,
odigravaju se razni mentalni igrokazi.
Izmišljene priče da bi spustili sugovornika,
prigovaranja,
omalovažavanja i vrijeđanja,
hrana su za ego neprobuđenih
dok se poistovjećuju sa identitetom kojeg su prigrlili kao svojim.
Klaunovske farse ljudi kojima nikad nije dovoljno stvari,
s obzirom da su prazni dušom,
koju su negdje putem izgubili
ili je nikad izvornu u sebi nisu prepoznali.
Razni su stupnjevi nezrelog ega,
onaj još niži - VIKANJE.
Koji smjer zauzeti?
Nereagiranje na nezreo ego najbolji je lijek
dozivanja istine kod bića koja ne prepoznaju vlastitu istinu.
Drugim riječima ono se zove oprost.
Prozrijeti istinu i doprijeti do zdravog razuma,
osnovna je bit svakog čovjeka.
Stalni prigovori su znak,
da je najveći neprijatelj takvog ega
upravo sadašnji trenutak - odnosno sam ŽIVOT.
Ego uživa da dokazuje da DRUGI GRIJEŠE.
Prigovaranje je u službi ega a ne promjene.
EGO NE ŽELI PROMJENU
JER U SUPROTNOM NEBI MOGAO NASTAVITI SA ŽALJENJEM.
Uvijek osluškujmo riječi.
Tada ćemo znati da li su one samo glas
koji je ustaljen OBRAZAC ponašanja,
dok ne dođemo do svijesti koja je u pozadini.
Onog trenutka kad postanemo svjesni ega,
to više neće biti onaj stari obrazac
jer je ego do tada bio NESVJESTAN.
SVJESNOST I EGO NEMOGU DA KOEGZISTIRAJU.


Marguitte Desteresido
31.8.2018.   10:16  A.M.

TAJNE LIVADE BESPUĆA

Gledam dim kako spontano teče u nebo.
Počinjem ga promatrati.
I energija spontano teče prema svom izvoru
Pozitivno pozitivnim,
Negativno - negativnim.
Nadahnuće je posvuda.
Treba ga primijetiti,
Doživjeti,
Te naposljetku manifestirati.
Nakon niza teških razmatranja,
Uviđamo ljepotu jednostavnih stvari,
Kako prirode,
Tako i ljepote u ljudima,
Te na taj način vježbamo
Ovaj puta pozitivan izbor.
Naši anđeli vodiči,
Grle nas u nesebičnoj ljubavi
Onda kada smo najtužniji.
Njihove poruke primamo iznenadnom pjesmom koju započinjemo vrtiti u glavi
Ili stihom kojeg pročitamo negdje slučajno.
Treba samo povezati znakove,
I krenuti za onim....
Gdje čeznemo biti.


Marguitte Desteresido
24.8.2018.  8:07 A.M.

BUJICA RIJEČI

Bolest modernog vremena,
razvila je bujicu riječi.
Onih,
kao na traci.,
u opažanju života drugih ljudi.
Dok tražim predah da odmorim mozak,
opažam šarolikost ljudi.,
od onih koji mnogo šute,
preko onih koji mnogo pričaju,
do ljudi koji su prazni i površni.
Tu su i nedokučivi, sumnjivi.
Izolacija u modernom društvu,
postala je uobičajen stil života.
Napuštene žene,
što od suživota sa krivim ljudima i životnim lekcijama u njima,
što od prirode života,
povukle su svoje mentalne poteze preživljavanja svakodnevice.
Postavši tračare i kokoške,
gube svoju privlačnost.
Velike su oči u svijetu osude drugih.
Energija trošena uludo,
stvara prazan svijet života,
koji je već odavno izgubio svoj smisao.
I dok preskačemo zapreke mentalnih mreža,
ljudi osjećaju svoju bol.
Susrećući se sa istinom,
koju sami sebi nemogu priznati,
poistovjećujući se sa svojim bolestima,
kojih su se primili,
kao opravdanja za njihov opstanak.
Nesretni muškarci,
koji su na posljetku samo ljudi,
obilaze svijet kao košnicu,
gubeći minute zlatnog sata,
u praznim kafanskim pričama.
Skandalima postalih dvorskih luda
ili drugim riječima poremećenim sociopatima,
hrane se jedni,
dok drugi gube svoj život u ludilu teatra gluposti.
Zloba, pokvarenost i nadmetanje,
čine život apsurdno smiješnim
u odnosima koje nazivaju prijateljstvom.

Marguitte Desteresido
23.8.2018.  17:51 P.M.

BRAK IZ KORISTI, POSAO RADI DUŽNOSTI

Praznina nastaje neslušanjem srca.
Zatomljavanjem  želja,
iz ego razuma,
koji para dijelove ljudskih bića
kada pristaju prodati svoju dušu.
Nesigurnost i nedostatak samopouzdanja,
rezultati su neslušanja našeg unutarnjeg bića,
koje je dalo prednost slušanju drugih
jer je izgubilo sebe.
Razina neuspjelih ciljeva, dovodi do srama,
osjećaja manje vrijednosti,
radi nedostatka hrabrosti
da krenemo našim vizijama najvišeg ostvarenja.
U carstvu apsurda komunikacije,
nižu se besramni i grubi klaunovi kamena srca.
Oni su posljednja stavka jednog bića,
koje ih susreće da bi probudilo start naših atletskih nebeskih staza.
Ljuljajući se u svijetu bez obličja,
gledamo prosječne koji se smatraju uspješnima,
glupi potpomažu još gluplje,
zarađujući na tuđim idejama,
kiteći se tuđim perjem.
Žive u carstvu neukusa,
kupujući stil od istančanih duša,
prikazujući te iste neprikladnima ovom svijetu.
Duše se potom izdvajaju.
One sve vide i osjećaju.
Ponekad otupljuju tražeći društvo sebi sličnih,
kojih naizgled ima sve manje,
jer se skrivaju u plastu sijena,
negdje daleko
na slobodi postojanja.

Marguitte Desteresido
23.8.2018.  17:11 P.M.

DUHOVNJACI

Imala sam dugo simpatiju prema jednoj poznanici,
danas je mogu samo tako nazvati.
Toliko veličine i vrijednosti,
pripisah joj tijekom naših druženja.
Najčudnije od svega,
bilo je kada sam primijetila da sav osobni život,
bijaše kod nje, zadržan za sebe,
do trenutka minijaturnog otvaranja njena svijeta.
Ulaz u taj svijet bijaše jako malen,
skučen,
a skučena bijahu i zbivanja nakon.
Vrijednosti su pale onog trenutka kad je trebalo
vrednovati vrijednosti.
Na posljetku se ispostavilo,
da osoba nedovoljno vrednuje druge,
a previše sebe.
Uz sve to,
kao da i nije bilo dovoljno,
prikazuje dobiveno ništavnim i nekvalitetnim.
Spoj cijelog kruga dogodio se
kada je lažan prijatelj stupio u taj krug.
Materijalno radi materijalnog.
Posao radi posla.
Druženje radi posla.
I na posljetku....
Lažno druženje i
MASKE.
I na kraju,
sve se to svodi na
POSTOJE LI PRAVI MUDRI DUHOVNJACI I UČITELJI?
Dalaj Lama i Osho...
Stvarnost ili iluzija?

Marguitte Desteresido
18.8.2018.         16:18 P.M.

LAŽNI PRIJATELJI

Svi smo mi u jednom trenutku u životu,
imali osjećaj da pored sebe imamo jednog od pravih prijatelja.
Međutim,
nije uvijek baš tako.
Čudni spektar kola glavama tih naših "navodnih" prijatelja,
koji nas gledaju drugačijim očima.
Oni su u stanju izazvati ljubomoru,
radi toga što su našu vezanost pretvorili u simpatiju preko mjere.
Oni je barem tako prikazuju,
svojim novim partnerima,
od kojih očekuju,
da ih nikad neće napustiti,
izmišljajući nešto gdje bi dobili na važnosti.
I dok tako hodamo kroz svijet,
bivamo obogaćeni još jednim novim iskustvom,
gdje znamo,
da ono što nismo dobili u djetinjstvu,
više nikad ne možemo dobiti,
gdje naša krv ostaje samo naša,
a gluma ostaje samo gluma,
koja pada,
onog trenutka,
kad pokažemo pravu ljubav prema prijatelju.
PHILIA LJUBAV.,
ona se tako zove.
Lijepo je njeno ime.
Mada malo njih zna njen značaj.
I dok zatvaramo stranicu jednog lažnog prijateljstva,
otvaramo se univerzumu,
za nešto ljepše i bolje.

Marguitte Desteresido
18.8.2018.  15:27 P.M.

JELA BEZ DUŠE

U valici pjene od mora,
sjedim za stolom
u carstvu jela bez duše.
Šareni tanjuri dozivaju svojim mirisom,
bjele se plahte pretjerane čistoće,
sve je u neredu nabacano
u vojničkom zovu nečije duše,
koja na posljetku nije nit tvoja.
Diktatura tvojih predaka,
zauzela je mjesto tvom mozgu.
Mene je ispila.
Nedostatak volje
i čekići koji lupkaju po mojoj glavi rano ujutro,
daju mi znak života,
onog kojeg jučer nisam imala.
Ležeći i sjedeći negdje u tvom prostoru,
za tvojim tv rasporedom.
Dok mrmljaš nešto sasvim tvoje,
ne obazirem se,
moja je duša prazna,
odlazim na počinak.
Sanjam grozan san.
Neke priče sasvim tvoje,
prolaze kroz spektar univerzuma,
pokazujući ishod tvojih nevrotičnih nabadanja riječima.
Dok me pitaš koji će biti ishod pravde,
tješim te pozitivnim mislima.
I dok se bjele papiri na stolu,
skup bedastoća, nepromišljenosti i gramzivosti,
naplaćuje danak bezobziru i hladnoći prema ljudskom rodu.
I kao moja završna poznata rečenica...
Kolo sreće se okreće.,
zavrti ponovno krug,
mada nakon ispravnih djela.


Marguitte Desteresido
18.8.2018.   6:37 A.M.

IGRA BROJEVA

Neprospavana noć,
donosi svježinu,
gledam na sat i razmišljam,
razasuta je paleta brojeva...
545,550,555.
Kao šareni bomboni,
oni pričaju svoju priču.
Simbolika brojeva
i skrivena značenja njihove vizije,
dolaze da donesu poruku.
Svaka satnica ima značaj i značenje.
Anđeli na taj način komuniciraju sa nama.
Osjećaj reda i discipline,
doveo je do broja 545,
gdje su se otvorile dječačke raskoši razigranosti.
Dodirnuli smo tipku koja je spojila našu bit,
sa onim što bismo zapravo trebali raditi.
Najbitniji u svemu je osjećaj.
Osjećaj da radimo onako kako treba,
i sve teče...
Razvijajući sebe, u samoći,
kroz kontakt i komunikaciju,
stižemo do točke reda.
Slažemo sve po svojoj mjeri.
Astrološki utjecaji još jednom crtaju,
svoje blješteće utjecaje zvijezda
na nebeskoj paleti,
našeg virtuelnog ekrana.
Sklad srca i želja za skladom.
Razumijevanje sebe i ostalih.
Savršena kontrola reakcija.
Lebdeći energijom,
dodirujem sklad univerzuma.



Marguitte Desteresido
16.8.2018.    6:05 A.M.

PRAZNA KUĆA

Ostala je samo olupina,
od ovog života,
koji je nekad imao žar ulaska u ovaj prostor,
gdje se osjećao miris ručka,
gdje su zvonili telefoni,
gdje su dogovori padali,
gdje se ponekad doživjelo ugodnih iznenađenja.
Sada, kuća zjapi prazna.
Neodređeni mirisi toplog ljetnog popodneva,
njišu zavjese od končastih resica.
Razbijena letvica od prozora,
daje takt vjetru,
dok u kući nikog nema.
Čak je i pas miran,
kao da ga nema.
Miran i star.
Stopio se s podom, po boji.
On više niti ne laje.
Sretan je ujutro kad me vidi,
mada bježi kad ti ulaziš.
Psi osjete nemir.
Ne vole agresiju.
Vole svoje vlasnike i čak ih odabiru.
On je odabrao mene.
Mir koji je mir srca,
zavladao je i tim bićem,
koje je doživjelo svašta od čovjeka,
od neljubavi preko maltretiranja.
Kad bi sudbina pisala karmu,
tvoja nebi za deset života bila otplaćena.
Svjesno zlo nije nikad dobro.
Jednom sam ti rekla da
bar pokušaš gledati ljude iz drugačije perspektive.
Svako ljudsko biće ima pozitivne osobine.
Ukoliko se baziramo na njima,
osoba nam zna pružiti mnogo.
Ukoliko je gledamo kao anđela,
ona za nas i postaje anđeo.
Nisi slušao.
Možda nisi mogao.
Blato je sve dublje,
a samo prsti su još na pomolu.
Dok su ljetni cvrčci utihnuli,
slušam zvukove koji su nekad bili život.

Marguitte Desteresido
3.8.2018.    15:33 P.M.

BEZDAN

Neljubav,
nerazumijevanje djece,
silna požtvovnost,
vode do bezdana.
Jedini put koji se čini moguć.
Nakon svih pokušaja,
udovoljavanja drugima,
sjedimo skrušeni i razmišljamo
o tome da je pomalo dosta.
Frojdovski citati,
još jednom su potvrdili bit.
U tom akvarelu miješaju se slike snova,
kroz sumaglicu nepoznatih i poznatih lica
i muke.,
one koju nismo željeli doživjeti.
Ostavljajući pismo,
nadamo se da ćemo još jednom ugledati svjetlo,
ono svjetlo koje je sjalo posebnim bojama,
jer smo mi oplemenjavali svijet.

Marguitte Desteresido
2.8.2018.     19:05 P.M.

ALKOHOLIZAM

Često sam imala prilike vidjeti alkoholičare.
Zbog posla ili slučajnosti,
zatekla bih sebe,
gdje pokušavam pomoći tamo gdje su drugi zakazali.
Bila je to nemoguća misija.
Od prolupanih preko razočaranih,
od agresivnih preko autodestruktivnih.
Budalaština na pretek.
Uvreda, besrama, neugodnih situacija.
Uzroci emocionalnog poremećaja su razni.
Dok alkoholizam napreduje kroz godine,
dovoljna je mala količina alkohola da poremeti um,
i izvrne situaciju u najtežu noćnu moru.
Komunikacija sa takvima nekad nije moguća,
jer kod komunikacije se susrećemo sa lažima, lažnim obećanjima,
a ponekad s agresijom,
gdje niti šutnja nije od pomoći.
I dok drugi ljudi na to gledaju kao na ludost,
neumorni samaritanci traže pozitivne karakterne osobine.
Postoji udruženje zemaljskih anđela,
prije par godina pozvali su me da se pridružim.
Bijah iznenađena.
Proučavajući zajednicu,
svatih da vjeruju da postoje ljudi koji su uzeli tijelo,
da bi došli pomoći čovječanstvu.
I dok anđeo iz sna govori mi svoje ime,
uzimam ga kao dokaz za svoj rad
i nazivam se po anđelu,
DESTERESIDO.

Marguitte Desteresido
2.8.2018.  16:11 P.M.

PEPELJUGA

Sve su žene, dobre žene.
U životu su okolnosti te koje su promjenile njihova srca
i smjer života, a s njima i ponašanje.
Debljina kao posljedica psihološke izdaje,
mučenje u vezi,
omalovažavanje i ponižavanje.
Neke od njih trpile su i udarce.
Idući dan,
na posao bi odlazile ušminkane u oba smjera,
jedino se srce nije dalo našminkati.
Ono je ostalo krvavo i izderano.
Propusti roditelja u djetinjstvu,
doveli su do pada psihološkog sistema.
Izmjene i anomalije,
trpljenje tamo gdje bi svi već odavno otišli.
Djeca ostavljena s tri godine,
tek što su prohodala
i prepuštena sama sebi.
Odlaze tražiti ljubav.
Nalaze novitete,
a ostaju prazni.
Osjećaju bol,
zamjeraju majci,
prigovaraju ocu.
Bivaju udarani.
Plaču i plaču u sebi.
Srce krvari.
Ne opraštaju.
Staraju.
Ostaju ogorčeni, narcisoidni i zli,
dok pepeljuga čeka princa,
koji je na putu do nje obolio od mentalne bolesti i
došao bolestan...


Marguitte Desteresido
2.8.2018.  15:48 P.M.

TKO PODCJENJUJE KUPUJE

Evo jednog naslova koji ima nešto zajedničkog sa ovim mislima.
Stara talijanska izreka.
Sto zanata i poslova.
Milion različitih života,
u raznim kombinacijama okolnosti i osobnih razmišljanja,
strahova, nada, žrtvovanja.
Mesti treba uvijek ispred svojih vratiju,
isto što i poticati sebe uspjesima drugih.
Podsmjeh dovlači u život podsmjeh.
Nerazumijevanje povlači nerazumijevanje.
Nesretnost povlači nesretnost.
Itd, itd.
Kad bi svaki čovjek u životu,
na tren stao i razmislio o sebi,
svojim okolnostima,
znao bi zaista i svoje vrijednosti
i nebi sudio drugima.
Razmišljam o talijanima.
Oni cijene ljepotu.
Hodaju i ne primjećuju ljude ukoliko nisu lijepi.
Njemci cijene znanje.
Francuzi cijene profinjenost i originalnost.
Englezi cijene položaj.
A naši?
Oni više ne cijene ni život.
Ukoliko bi tvrdnja bila suprotna,
rađalo bi se više djece,
sretnih majki,
koje bi radosno mogle podizati djecu,
bez pritiska što će to dijete pojesti u jednom danu,
a kamoli imati što za obući.
Osnovne životne potrebe bile bi potpuno nespomenute,
jer bi bile podmirene.
Nebi bilo toliko pijanstava,
ubistva, lopovluka, kriminala.,
svijet bi bio .... upravo po onoj Danskoj knjizi
"Kako odgajati sretnu djecu".
A mi?
Što je sa nama koji jesmo ovdje gdje jesmo?
Mi, trebamo naučiti plivati u moru gdje smo se zatekli
da bismo došli do otvorenog mora,
gdje je sve moguće ...

Marguitte Desteresido
1.8.2018.   18:24 P.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

ZAVIST

Teška emocija.
Nezrela.
Kad ju primjetiš,
izaziva odmak.
Česta u umjetničkim krugovima.
Dvoje kreativaca, teško da mogu biti prijatelji.

Prilazih otvorena srca,
mada,
još jednom nije bilo punine.
Ona nastaje sa sjajem u očima.
Multitalent se teško razumije.
On niti ne traži razumijevanje.
Često biva etiketiran
kao čudan.
On je u biti dostatan sam sebi.
I kao što kaže mjesec u Jarcu,
naizgled hladni
i kao da su dovoljni sami sebi.
Nakon svih ovih godina,
naučih vrijeme samoće.
Ono je donijelo uživanje i promišljanje.
Šutnja je donijela mudrost.
Iz tišine se razvio zlatan žir.
On stalno baca sitne plodove,
treba mu mira vode,
da bi plodovi rasli.
Zdrave zemlje prijateljavanja.
Majka stabla naučila je što je u životu ispravno.
Znanje je osjećaj srca.
Ono nikad ne griješi.
I još jednom,...
Hvala vodstvu na svemu.


Marguitte Desteresido
1.8.2018.  5:03 A.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

DJEČAČKI PADOVI

Uvijek su postojali usponi i padovi.
Oni su teški, kada su ranih nogu.
Gledam ovu mladež koja odlazi iz zemlje,
onu koja ostaje radeći za male plaće,
još uvijek bez papira.
Došavši u situacije gdje se u čudu nalaze,
kako je to naposljetku moguće.
Tri miliona nepostavljenih pitanja
i isto toliko podataka koje jedno biće mora znati
kako bi samo sebe osiguralo.
Tu su i roditelji.
Oni, barem jedno od njih,
moraju biti budni i načitani,
u vremenu gdje se zakoni mijenjaju preko noći.
Iskorištavačko društvo,
ili kako bi rekao neki nesuđeni poslodavac:
"To ti je kapitalizam. Mašina za ljude."
Sve je to u biti točno,
mada, treba postojati reda i znanja,
svega onoga što mora biti napisano
i po zakonu u bezakonju.
Kako ovaj narod uči djecu novim životnim iskustvima?
Da li ovu djecu lišava već u početku želje da nešto sami pokrenu?
Prevrtljivost i snalažljivost su osobine koje bi škola trebala podučavati.
Nisu svi stvoreni za ovakav pristup životu.
Dok su škole sve strože i strože,
kao da žele podvući crtu u obrazovanju - neobrazovanjem,
jer ono kao da nije potrebno
ili je postalo privilegija pojedinaca,
u jednom narodu nadasve od pamtivijeka obrazovanom.

Marguitte Desteresido
28.7.2018.   23:58 P.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

PROSJEČAN DAN NESRETNIH LJUDI

Pitam se...
Jesu li parovi našeg podneblja drugačiji od ostatka svijeta?

Gledam njemačke turiste koji šetaju u paru.
Izgledaju kao da imaju napisan popis dnevnih aktivnosti.
Šetaju jedno pored drugog komentirajući samo neophodno.
Kao da su potpisali ugovor jedno s drugim,
gledajući na krevet kao sportsku djelatnost svježe izribanih stražnjica.

Prolaze englezi,
naduvani i od trave i od svega.
Odjeće koja ne odaje emocije,
pjegice koje ne blistaju od dječačkog šarma,
već noseći notu svježe opranog rublja,
zalivenog nekim neprikladnim mirisima skupih razvikanih bočica bez osobnosti.

Tu su i Talijani.
Vječito u potrazi za nečim.
Ili se svađaju sa ženama ili pitaju gluposti.
Uvijek izgubljeni u svemiru i prostoru.
Na ovom području izgledaju kao da uče plivati u anarhiji oponašajući bezobrazluk radi nestašluka
i krivih predodžbi neprihvaćenosti.

Najinteresantnija nova skupina su Rusi.
Istetovirani,  samozagonetni, lukavi.
Uvijek u pripravnosti da će ih netko negdje prevariti.
Nepovjerljivi do bola.
Žene. Ima ih svakakvih.
Izgledaju drage.
Puno su prošle.
Daju onoliko koliko i dobivaju.
Zaista drage žene.
Sa krajičkom straha u očima,
izvire toplo srce i  nada.
Lijep osjećaj.
Nade u mogućem povjerenju.

Naši.
Kategorija za sebe.
Sve smo rekli.
Opterećeni zaradom i glupostima.
Rijetko koji zna kako pravilno živjeti.
Da bi preživjeli dan, potpomažu se raznim dopunskim sredstvima.

I tako ukrug.
Šaroliko izgubljeno čovječanstvo koje hoda naokolo da bi ispunilo dan nesretna srca.

A gdje su ZALJUBLJENI??

MOŽDA U REDU U BANCI I DIŽU JACKPOT!

Marguitte Desteresido
28.7.2018.   16:03 P.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

KNJIŽEVNICI

Moglo je biti i pjesnici. ...
Mada, umjetničkije je.
Nije bitno tko će razumjeti ovu pjesmu.
Bit će to jedna istančana duša.
Ona kojoj je posvećena.
Možda i jedan profesor u zanosu.
Onaj koji predaje ono "nešto" svom razredu.
Može biti i jedno i drugo.
Posebno sam voljela profesore hrvatskog.
Tako su znali biti strogi,
neki prenapuhani, nedodirljivi.
To je bila njihova maska za stečeno znanje.
Ljudi mekana srca,
mnogo povrijeđeni,
smatrali su da su neshvaćeni,
nedovoljno vrednovani.
I počeli su prezirati malograđanski svijet.
Družili bi se malo.
Mogli bismo reći sa sebi sličnima,
ako su uopće postojali njima slični.
Ja sam bila omiljeni učenik.
Onaj koji kad je pisao,
oduševljavao bi svoje profesore.
Tako sam oborila i komisiju upisa,
jednim sastavom., imena,
JEDINO NAM ILUZIJE POMAŽU ŽIVJETI.
Čuvam ga svih ovih godina.
Bilo je lijepo vidjeti,
kako je nekoliko ljudi,
duboko razumjelo te osjećaje.
Bio je to veliki kompliment,
meni malenoj,
koja sam odrastala i kretala živjeti u ovaj svijet.
Književnost je najviši stupanj otvorenosti.
Prosječan svijet bi to nazvao ludilom.
Sve dok ne stigne u veliku štampu ili medij,
nazivaju nas čudacima,
drugačijima.
Svašta smo pretrpjeli od običnog svijeta,
koji se ne zna izražavati.
Koji se skriva iza maski.
Koji se pravi pametan,
a on to nije.
Ovo je pjesma slobodna stiha.
I kako slobodno teku misli,
takva je i ona.
Da opiše osjećaj.
Prihvaćajući našu različitost,
misli nam teku spontano.
Pjesma može biti o bilo čemu.
Bez straha od ogoljenosti.
Ionako su svi ljudi različiti.
Ovo je jedan uvod u moj svijet.
Točno onakav kakav on je.
Pun šarolikosti misli i ideja.
Osobni pečat jedne male lutke,
koja je materijalizirana i stoji u torbi.
Ona je znak postojanja talenta.
Čeka da udari pečat,
na jedno bitno djelo koje izlazi na svjetlost dana.

Marguitte Desteresido
28.7.2018.       6:28 A.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

VENERA U DJEVICI

Kratka su moja dvadestetčetiri zlatna sunčana sata.
Uz note breskve i frezije,
osluškujem nepce da li govori da mu se sviđa.
Razmišljam o ljudima.
Razmišljam o uživanju u samoći,
o tome koliko je vrijedna svaka minuta perfekcionizma.
Toliko puno posla,
a toliko malo vremena.
Dok mi se spuštaju vjeđe umorne od iscrpljenosti,
dašak sreće igra oko srca,
u ovom danu koji je na svoj način savršen,
gdje je poredak ipak donekle dostigao razinu božanskog sklada.
Kad sam bila dijete,
imala sam osjećaj da sam savršena.
Teško sam doživjela odrastanje i
nemilosrdno spuštanje na zemlju da to ipak nisam.
Ljubav prema redu, poretku, boji, ljepoti komunikacije
i sklada u partnerskom slaganju,
roditeljsko zadovoljstvo postignutim,
gledanje sreće djeteta,
koje se veseli gumenoj, mekanoj igrački od sladoleda.
Tebi sam je poklonila.
Tebi,
dragi moj,
dok sam te gledala očima djeteta,
sa one stare fotografije gdje si držao prstić u ustima
i bio neodoljivo sladak i nevin.
Nikad nisi izgubio onu dječačku razigranost u očima,
onim očima kojim sam te ja gledala,
dok sam zaboravljala na sve strahote koje smo zajedno prošli.
Sve sam ti oprostila.
Ničeg se više ne sjećam.
Tako sam željela.
Željela sam vidjeti sjaj u tvojim očima,
na jednu milisekundu,
dok zaboravljaš da si odrastao
i stišćeš svoju gumenu igračku od sladoleda,
tako ugodnu za ruku i tako lijepu.
Slušam kako žamore glasovi sela,
ljudi koji nemaju svoje živote,
prate naš.
Informirani su bolje od dnevnika u sedam,
kojeg ti toliko voliš.
Ti isti ljudi pitaju se zašto smo mi zajedno.
Govore da smo ludi jedan i drugi.
I dok to govore,
zaboravili su da su i oni jednom uistinu voljeli.
Barka tvoje mladosti,
raspukla se o hridi prošle zime u neveri na moru.
Ipak, želio si doći kući...

I kad je val veliki krenuo da te uzme,
ti si ugledao mene, pred svojim očima.
Bilo je to tvoje veliko priznanje.
Meni.
Razumijevanje koje riječi ne mogu ispričati.
Bio je to šapat tvog srca mome.
I kao da smo jedno drugome prvi,
dijelimo čistoću ljubavi venere u djevici...

Marguitte Desteresido
27.7.2018. 23:21 P.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

SLAVONCI

Danas razmišljam,
da su gotovo svi moji prijatelji,
porijeklom slavonci.
Što to ima privlačno u tom dijelu lijepe naše?

Gostoljubivost, veselje, druženje, vrsta ishrane,
temperament, podrška i nadasve ponekad ludi humor.

Možda smo svi nekad bili takvi,
možda i nismo.
Pristojnost u odgoju je jedna od većih vrlina,
kako se  pravilno odgajaju djeca.
Ljubav prema majci, poštovanje prema ocu.
Djeca koja nikad ne zaboravljaju svoje roditelje,
kakvi god oni bili.
Ponos muža vlastitom suprugom,
velika snalažljivost,
spremnost na pomoć drugim ljudima,
otvorenost, hrabrost, domoljublje.
Nabrajajući do sutra,
voljela bih prenijeti te vrline i na ostatak našeg društva,
ono što smo nekad u nutrini bili,
a danas možda više nismo.
Slušam danas jednog dragog poznanika,
priča mi kako ljudi ružno rezoniraju,
etiketirajući nepoznate ljude etiketama odbojnosti.
Što je to zapravo odbojnost?
Da li ljudi osjećaju odbojnost zbog malograđanštine?
Da li to tako osjećaju radi nedostatnog fonda riječi jer nemaju što reći
jer ništa drugo nisu ni naučili pored silnog trčanja za novcem,
grabljenja od turista u jednoj sezoni od dva mjeseca.
Potom trče u crkvu u najskupljim kompletima,
da bi "svijet" vidio koliko li su nasuli na "SE, USE I PODASE".
Trčeći tako zaboravili su na to da su samo ljudi,
koji kad se svuku, nemaju što pokazati
jer su u biti goli i obučeni.

Vraćam se mislima idealnog svijeta,
meni dragog podneblja,
koji zaista ima što naučiti ostatak malograđanštine.
Radost u malim stvarima i veličina ljudi u plemenitosti.
Svjetle točke postoje kod svih ljudi,
treba ih primjetiti i naposljetku

PRIMJENITI.

Marguitte Desteresido
27.7.2018.    17:48 P.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

VRIJEME SRPA

Dok sam bila dijete,
primijetila bih svako toliko da ljudi odlaze na pokope.
To se vrijeme utišalo dugi niz godina.
Vrijeme je odmicalo.
Otišla je moja nona.
Nisam ni sama znala kako će to biti nakon nje.
Ona je uvijek bila prisutna.
Nisam željela vjerovati da je to moguće.
Onda...
Nakon plača, pokušala sam živjeti i ne misliti.
Jednom sam je susrela u snu, gdje me je dozivala,
u svojoj dugoj noćnoj spavačici. Bijeloj.
Njen mi je glas odzvanjao nekoliko dana.
Kao da sam premotavala vrpcu snimke,
slušala sam, ponovno i ponovno.
Hladnoća na mom licu,
nije dala boli da pokaže svjetlo dana.
Kad stigne noć i kad svi idu na spavanje,
ponekad krenu suze,
ponekad rano ujutro.
Nema se smisla žaliti drugima.
Oni vide ono što žele.
Suosjećaju, mada bol nije manja.
Ona tinja lagano,
zajedno sa razumijevanjem.
Danas je razumijem.
Razumijem sve ono što prije nisam.
Voljela bih samo da sam je više puta zagrlila
i rekla joj da je volim.
Ljudi uvijek znaju to nešto, kada više nije potrebno.
Proći će jednom i to, mada,
ostaje hladnoća,
ona koja je bila preveliki udarac, da bismo razumjeli druge.
Nepravda.
Bol.
I opet hladnoća.
Vidim što se okolno događa.
Vidim i kao da gledam film.
Moj najveći stup, pretvara se u mudrost,
gdje suze više nisu potrebne,
gdje je pepeo postao gen potpunosti,
gdje znamo da svi idemo jednom,
nije bitno kada.
Valjda onda kada nam dosadi ova zbilja,
materijalizam,
ispunjene želje ili nedostignuti ciljevi.
Veliki zagrljaj pun ljubavi šaljem svom genu.
On će zauvijek ostati nešto što je dalo život mom životu.

Marguitte Desteresido
26.7.2018.  6:28 A.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

O MOM OSOBNOM RADU

          Nakon mnogobrojnih postova i miješanih radova na mom prvom blogu SUNENERGY  odlučila sam posvetiti ovaj blog pisanoj riječi. Blog se sastoji od stotinjak postova gdje je objavljen moj umjetnički rad u kreaciji odjevnih predmeta i nakita od srebrne žice i minerala. Moja prva ljubav
je izrada odjeće, započela sam rad sa nepunih šesnaest godina i polako kao dijete na prvim koracima,
razvio se spektar mojih kreacija koje su dosegle vrhunac sa mojih dvadeset pet godina. Istovremeno
sam kreirala reljefne slike apstraktnih motiva i skulpture u glini pretežno ženskih obličja sa psihološkom porukom iskrivljenja određenih dijelova tijela. Od ranih nogu imala sam veliku tendenciju, proučavanju problematičnih ličnosti. Shvatila sam da je život lijep jedino ukoliko se posvetimo izgradnji našeg duhovnog hrama. Nakon završetka srednje škole, započela sam raditi kao
dopisnik dnevnog lista. Tu se razvila moja velika ljubav prema pisanju, koja je  zbog mojih ostalih ljubavi (pedagoški studij, studij informatike,web dizajna, digitalnog marketinga i ostalih grana informatike) ostala na neko vrijeme u ladici.  Posvetila sam se ljubavi izrade nakita u srebru. 2017. godine završavam pisanje svoje prve knjige koja još uvijek nije izdana i čeka vrijeme,da je iznesem na svjetlost dana.
Moja ljubav prema mineralima i njihovo znanje o njima, održava se punih dvadeset godina. Jedan svijet pun Božanske energije koji vodi nebeskim visinama. Moć minerala i utiskivanje misli u njih, zajedno sa znanjem o svim vrstama ovih predivnih živih "bića" kako ih ja zovem zaokupile su u cjelosti moje interesovanje tom vidu života. Nakon dugih godina,
intenzivnog čitanja psihološke literature i raznih drugih alternativnih knjiga, moj se interes razvio
prema svim vidovima proricanja gdje su u osnovnoj bazi ostale Lenormand i Anđeoske karte.
Tu je još astrologija, numerologija, Božanska energija i prijenos te vidovnjaštvo u snovima i homeopatija.

         Sinhroniciteti su doveli do publikacije bloga ALTERNATIVNO gdje objašnjavam anđeoske
poruke u određenim satnicama koje zapazimo tijekom dana. Značenje brojeva koje vidimo i brojeva
na dane rođenja.

         U izradi je još nekoliko blogova jedan za vijesti a drugi za moj osobni rad i sve vrste umjetnosti
ART BY MARGUITTE DESTERESIDO.

         S obzirom da se moj interes proširio i na stvaranje filma, radi raznih koncepcija prihvaćanja informacija vizuelno, stvorila sam i video filmove raznih interesnih sfera na You tube kanalu.
DESTERESIDO YOUTUBE.

Uz želju da ovdje zaista uživate u pisanoj riječi,
želim Vam srdačnu dobrodošlicu!

                                                              Marguitte Desteresido

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0