SLAVONCI

Danas razmišljam,
da su gotovo svi moji prijatelji,
porijeklom slavonci.
Što to ima privlačno u tom dijelu lijepe naše?

Gostoljubivost, veselje, druženje, vrsta ishrane,
temperament, podrška i nadasve ponekad ludi humor.

Možda smo svi nekad bili takvi,
možda i nismo.
Pristojnost u odgoju je jedna od većih vrlina,
kako se  pravilno odgajaju djeca.
Ljubav prema majci, poštovanje prema ocu.
Djeca koja nikad ne zaboravljaju svoje roditelje,
kakvi god oni bili.
Ponos muža vlastitom suprugom,
velika snalažljivost,
spremnost na pomoć drugim ljudima,
otvorenost, hrabrost, domoljublje.
Nabrajajući do sutra,
voljela bih prenijeti te vrline i na ostatak našeg društva,
ono što smo nekad u nutrini bili,
a danas možda više nismo.
Slušam danas jednog dragog poznanika,
priča mi kako ljudi ružno rezoniraju,
etiketirajući nepoznate ljude etiketama odbojnosti.
Što je to zapravo odbojnost?
Da li ljudi osjećaju odbojnost zbog malograđanštine?
Da li to tako osjećaju radi nedostatnog fonda riječi jer nemaju što reći
jer ništa drugo nisu ni naučili pored silnog trčanja za novcem,
grabljenja od turista u jednoj sezoni od dva mjeseca.
Potom trče u crkvu u najskupljim kompletima,
da bi "svijet" vidio koliko li su nasuli na "SE, USE I PODASE".
Trčeći tako zaboravili su na to da su samo ljudi,
koji kad se svuku, nemaju što pokazati
jer su u biti goli i obučeni.

Vraćam se mislima idealnog svijeta,
meni dragog podneblja,
koji zaista ima što naučiti ostatak malograđanštine.
Radost u malim stvarima i veličina ljudi u plemenitosti.
Svjetle točke postoje kod svih ljudi,
treba ih primjetiti i naposljetku

PRIMJENITI.

Marguitte Desteresido
27.7.2018.    17:48 P.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0