8 KAT

Petar pan i crvenkapica,
otvorili su mi vrata.
Ti od mene, moj prijatelj i ja,
igrali smo se sigurni u stanu
na osmom katu.
Gledala sam zavjese kako viore kroz prozor,
bilo je strašno visoko,
kao da se nevera spremala vani.
Moj osjećaj sigurnosti u stanu bio je pomiješan sa strahom visine i vjetra,
koji je bjesomučno lupao zavjese,
koje su kroz mali otvor viorile kroz prozore odškrinutih prozora terase.
Skrenula sam pogled u sobu.
Ti si ležala u toploj sobi, pokrivena dekom.
Priupitah te da li ti je hladno.
Odgovorila si da nije i da ti je dobro.
Još jednom si došla da se pozdraviš sa mnom.
Nedostaješ mi.
Još su svježa sjećanja svega.
Čujem te nekad.
Govoriš kako se već slabo sjećaš događaja iz djetinjstva
i tvoje majke.
Pitala sam te puno toga prije no što si otišla.
Kao da sam znala da će brzo doći vrijeme.
Jedino što nisam uspjela naučiti su one tvoje dobre šalše,
kako si me ti naučila da ih zovem.
Prisjetim se ponekad kad kuham,
kad bih željela,
a ne znam kako proizvesti,
baš taj okus.
Uvijek je rano,
kada netko koga volimo mora ići.
Ti si izdržala mnogo.
Život te nije mazio.
Vjerujem da su tvoji teški odabiri,
bili izbori duhovne osnove.
Mada,
bila si posebna.
Ja,
toliko riječita,
nikad ti to nisam uspjela reći.
I da se vratiš,
ostali bismo isti ljudi.
To su jednostavno naši karakteri.
Pitam se...
Što li znači onaj san?
Zašto baš 8 kat?
Što si mi time željela reći?



Marguitte Desteresido
Posvećeno mojoj dragoj noni
31.8.2018.
11:00 A.M.