KNJIŽEVNICI

Moglo je biti i pjesnici. ...
Mada, umjetničkije je.
Nije bitno tko će razumjeti ovu pjesmu.
Bit će to jedna istančana duša.
Ona kojoj je posvećena.
Možda i jedan profesor u zanosu.
Onaj koji predaje ono "nešto" svom razredu.
Može biti i jedno i drugo.
Posebno sam voljela profesore hrvatskog.
Tako su znali biti strogi,
neki prenapuhani, nedodirljivi.
To je bila njihova maska za stečeno znanje.
Ljudi mekana srca,
mnogo povrijeđeni,
smatrali su da su neshvaćeni,
nedovoljno vrednovani.
I počeli su prezirati malograđanski svijet.
Družili bi se malo.
Mogli bismo reći sa sebi sličnima,
ako su uopće postojali njima slični.
Ja sam bila omiljeni učenik.
Onaj koji kad je pisao,
oduševljavao bi svoje profesore.
Tako sam oborila i komisiju upisa,
jednim sastavom., imena,
JEDINO NAM ILUZIJE POMAŽU ŽIVJETI.
Čuvam ga svih ovih godina.
Bilo je lijepo vidjeti,
kako je nekoliko ljudi,
duboko razumjelo te osjećaje.
Bio je to veliki kompliment,
meni malenoj,
koja sam odrastala i kretala živjeti u ovaj svijet.
Književnost je najviši stupanj otvorenosti.
Prosječan svijet bi to nazvao ludilom.
Sve dok ne stigne u veliku štampu ili medij,
nazivaju nas čudacima,
drugačijima.
Svašta smo pretrpjeli od običnog svijeta,
koji se ne zna izražavati.
Koji se skriva iza maski.
Koji se pravi pametan,
a on to nije.
Ovo je pjesma slobodna stiha.
I kako slobodno teku misli,
takva je i ona.
Da opiše osjećaj.
Prihvaćajući našu različitost,
misli nam teku spontano.
Pjesma može biti o bilo čemu.
Bez straha od ogoljenosti.
Ionako su svi ljudi različiti.
Ovo je jedan uvod u moj svijet.
Točno onakav kakav on je.
Pun šarolikosti misli i ideja.
Osobni pečat jedne male lutke,
koja je materijalizirana i stoji u torbi.
Ona je znak postojanja talenta.
Čeka da udari pečat,
na jedno bitno djelo koje izlazi na svjetlost dana.

Marguitte Desteresido
28.7.2018.       6:28 A.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0