TKO PODCJENJUJE KUPUJE

Evo jednog naslova koji ima nešto zajedničkog sa ovim mislima.
Stara talijanska izreka.
Sto zanata i poslova.
Milion različitih života,
u raznim kombinacijama okolnosti i osobnih razmišljanja,
strahova, nada, žrtvovanja.
Mesti treba uvijek ispred svojih vratiju,
isto što i poticati sebe uspjesima drugih.
Podsmjeh dovlači u život podsmjeh.
Nerazumijevanje povlači nerazumijevanje.
Nesretnost povlači nesretnost.
Itd, itd.
Kad bi svaki čovjek u životu,
na tren stao i razmislio o sebi,
svojim okolnostima,
znao bi zaista i svoje vrijednosti
i nebi sudio drugima.
Razmišljam o talijanima.
Oni cijene ljepotu.
Hodaju i ne primjećuju ljude ukoliko nisu lijepi.
Njemci cijene znanje.
Francuzi cijene profinjenost i originalnost.
Englezi cijene položaj.
A naši?
Oni više ne cijene ni život.
Ukoliko bi tvrdnja bila suprotna,
rađalo bi se više djece,
sretnih majki,
koje bi radosno mogle podizati djecu,
bez pritiska što će to dijete pojesti u jednom danu,
a kamoli imati što za obući.
Osnovne životne potrebe bile bi potpuno nespomenute,
jer bi bile podmirene.
Nebi bilo toliko pijanstava,
ubistva, lopovluka, kriminala.,
svijet bi bio .... upravo po onoj Danskoj knjizi
"Kako odgajati sretnu djecu".
A mi?
Što je sa nama koji jesmo ovdje gdje jesmo?
Mi, trebamo naučiti plivati u moru gdje smo se zatekli
da bismo došli do otvorenog mora,
gdje je sve moguće ...

Marguitte Desteresido
1.8.2018.   18:24 P.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0