SPOZNAJA DOBRA I ZLA

I onda kad saznamo

...

sve o svima

...

tupe boli u prsima,

plača,

tuge,

hladnoće,

živimo.

Ne znamo do kad.

Nije nit bitno.

Bitno je da djelimo,

a

da 

svijet 

upija 

dok može...

od nas.

Riječi su ponekad nedostatne

da opišu osjećaj spoznaje.

Praznine i oslobođenja.

Letimo lagani,

nesalomljivi,

krilima leptira,

krećemo prema suncu

gdje se spajamo

s

izvorom

. . .

Marguitte Desteresido

13.7.2019.

7:47 A.M.

NOVA ZEMLJA

Negdje u kantunu tvoga srca,
postoji mala ljubav.
Ona se tamo skrila,
osjećajući se podrezanih krila.
Dok veljača lupa u prozor,
ispijam jutarnju kavu,
pored peći koja se upalila nije.
Zapečen dimnjak, kao oznaka zapečenih odnosa,
iz trodimenzionalne vizije jednog mog predsna,
panoramski sam ugledala kroz kuću ljudskih života u ovoj kući.
Sve su točke bile trule,
ostala je samo moja koja je bljeskala crvenom svjelošću.
I dok kroz šutnju sebi razjašnjavam odnose,
osjećam svoj nepokolebljiv mir,
koji je nadišao granice tuge,
i granice objašnjavanja.
Lebdim negdje gdje je odavno sve već jasno.
Kao da su se moji korjeni spojili putu ka izvoru.
Ostaje pokoja sitna želja za lakiranim noktima
i osmjeh koji proizlazi iz srca,
ondje su napokon spojene sve boje,
pa i ona tvoja.


Marguitte Desteresido
2.veljače 2019. 
5:41 A.M.

ROĐENDANSKI DAR

Prijateljstvo - zahtjevi, prohtjevi i obveze.

Kreativnost - tuga, neaktivnost, hladnoća.

Veze - obveze, sila, razdražljivost, smetnja, nedostatak slobode.

Ljubav - mitska istina satkana u sitnicama.

Otkucavaju tako sati.

Čitam redak svoga prijatelja.

Osjećam da razmišlja negdje u nešto.

Život kao slaganje ili priprema za tapak u "Sveti gral"?

Prolazi mi kroz glavu,

pitanje kolege s posla.

Smijem se sama sobom,

a unutra neka tuga.

Ona koju drugi ne vide.

Predobra je moja gluma.

Dani ovosvjetskog godišnjeg odmora,

prolaze u traženju samoće,

one tišine meditacije koja donosi istinu.

Isto kao što promatranje donosi rezultate.

Nepoduzimanje isto tako.

Smjenjuju se lica poznatih i tek upoznatih.

Sve su to samo siluete,

ovog života koji je suviše apsurdan da bih ga nazvala realnim.

I dok tako plutam u nekom osjećaju tuge i zadovoljstva,

sve više osjećam 

okus ISTINE.

Ne brine me brzina.

Ona za sobom nosi bore života

i 20 mačaka koji čekaju toplu ruku i topao dom.

Dok stara baka plete vuneni snježni đemper,

negdje daleko u prošlosti moje vizije budućnosti,

osjećam njenu mudrost i mir,

koju sam poželjela,

davno, davno,

kao 

ROĐENDANSKI DAR.

Marguitte Desteresido

29.12.2018.   19:56 P.M.

BILA JEDNOM JEDNA BOL ...

Bila jednom jedna bol,
jedna osoba,
jedno tijelo,
koje je osjećalo neku bol
i dugo ju je gajilo.
Nije više za nju marilo.
Možda je u njoj i uživalo.
Možda ga je zabavljala.
Možda ga je tješila.
Možda mu je zaokupljala misli.
Možda sve više nije bilo bitno.
Možda djela koja nisu ugledala pravu svjetlost dana,
na kraju su se utapala u toj boli.
Možda su sve kuće,
i svi prostori irealni,
i blago onima koji misle da su stvarni.
Ti,
upravo ti,
još uvijek imaju onaj neki smisao,
da je život taj i jedini.
A mi,.....?
Ostajemo mi.
Sa milion potpomognutih duša,
koje su se izdigle iz prašine,
i možda u nju ponovno neke i ušle.
Sa djelima "ludih"
duša,
koje nikad nisu uspjeli shvatiti.
Njihova bol je ostala zakopana u njihovim djelima.
I dok neprobuđeni žive neke svoje živote,
nekolicina živi kroz maglu,
onog nečeg što trenutno uspiju opipati,
izdvojiti,
smisleno,
u ovom ludom rasulu,
bezdana i rastrešenih duša,
po ovoj jadnoj zemlji,
kojoj kiša napaja pore koje guše njen opstanak.



Marguitte Desteresido
13.12.2018.
10:05 A.M.

INSPIRACIJA

Sto ljudi i čudi.
Život jednog trenutka,
izbija na površinu,
staro prijateljstvo
zajedništva u dualnosti,
u pisanju,
u skupljanju iskustava drugih ljudi
kroz vlastitu prizmu.
Šarolikost nepodnošljivog dana,
radi živosti duha,
nemirnog poput mene,
u crno-bijelom filmu
one istinske ljepote,
koju dijelimo u razumijevanju.
I dok dijelimo misli,
udaljeni kilometrima,
znam da znaš što znači ovaj
CRNO BIJELI SVIJET.

Marguitte Desteresido
8.10.2018.  21:12 P.M.

MORALNI ZAKONI

Gledam biće koje je izgubilo sebe,
ono koje je stvorilo pakao ljudima
koje je izabralo za suživot,
bolest onima koji nisu izdržali,
koje je okrutno prema životinjama,
neprijateljski raspoloženo prema ljudima,
agresivno,
ono koje vrijeđa ljude,
zavidno na tuđem uspjehu,
ponižavački nastrojeno prema svima koji imaju "ono nešto".,
do čega to biće nije došlo.
Bez pravih prijatelja,
crvena lica puna bijesa,
od jutra do mraka.
.........
Planeta Zemlja je velika.
Miješajući svijet,
upoznaju se takvi likovi,
koji se izgube u masi,
u povremenim kratkim druženjima s ljudima.
Noseći masku radoholičara,
pokušavaju se uklopiti u svijet radi prisilna suživota.
Maštaju o pustom otoku u samoći,
gdje nitko neće moći usporediti njihova nedostignuća
i gdje će se osjećati kao da posjeduju svijet,
čekajući kraj jer nisu znali živjeti život u zajednici.
Taj će kraj dočekati,
sa rasnom životinjom čistokrvnih papira,
koja će izgledati krvoločno i dostojanstveno,
mada nikad neće znati,
da ona ima ono SRCE,
kojeg su odabrali kao razlog,
jer drugima nisu znali dati ljubav
koju je "životinja" dala
nesebično njima.

MJESEČEVA PROJEKCIJA

Noćas je otvorila svoju večer,
mjesečeva divna projekcija.
Dok veže na nebu haljinu iz snova,
srebrne zvijezde slažu kockice našeg života.
Počele su sitno blještati,
kao prvi plamičci u peći,
dajući život djelu
koje sprema svoju veličanstvenost.
I dok prolazimo život,
kao u velu magle,
zaštićeni ljepotom postojanja i bivanja,
tirkizno plave i zelene boje,
uveseljavaju našu maštu i stvaralaštvo.
Hodamo kroz svijet
i zapažamo detalje,
koje nosimo u srcu, dok se stapaju u djela.
Gledamo vijesti,
a ne čujemo ishod,
životinje nas vole jer ne vezujemo ljubav.
Uvijek smo isti,
upravo onakvi,
kakvi zaista jesmo...

Marguitte Desteresido
1.9.2018.   23:45 P.M.