BEZ POČETKA I BEZ KRAJA

 Da.

Jedna od onih mojih misli...

Bez početka i kraja,

u dugi tuge

i raspršenih zvjezdica osjećaja.,

dok gledam i slušam

puna svega...

i pre puna.

Gdje je završio sretni miris žute kruške?

U podzemlju jauka i srušenih želja,

okaljanih blatom.

Svinje su pojele razastrte bisere.

Neminovno.

Dugo je trajalo.

I dok čekam pticu crvenog feniksa.,

utapam srebrne minute zlatnog sata,

onog mojeg,

divnog ručnog rada.

Misli su različite svake sekunde

i one se utapaju,

potopivši jedna drugu.

I dok gledam tvoju tugu,

koja se odbija o moje misli,

oštro,

kao valovi o stjene u studenom,

kraljica zime pruža svoje ledene pipke

koji smrzavaju ljudska srca.

Dok vapimo za ljetom

počinjemo zaboravljati toplinu,

sklopivši oči 

u ledenom zagrljaju zaborava.

Još negdje u daljini,

čujem poznat glas...

Bit će 

:"SUTRA JE NOVI DAN!"

Smiju se zelene vile,

na grančicama potučenih zumbula,

šapčući...

PROŠLA JE BABA S KOLAČIMA...

Negdje zaboravljene kućne vile,

ostavile su svoje ljuske

mada,

i cvijeće

kao podsjetnik naših duša...

Sve smo zamislili drugačije

ali...

evo., 

kako je tako je.

Idemo naprijed.

Gdje god nas to odvelo...

                      Marguitte Desteresido

                   23.4.2021.

                 21:37 P.M.