postoji mala ljubav.
Ona se tamo skrila,
osjećajući se podrezanih krila.
Dok veljača lupa u prozor,
ispijam jutarnju kavu,
pored peći koja se upalila nije.
Zapečen dimnjak, kao oznaka zapečenih odnosa,
iz trodimenzionalne vizije jednog mog predsna,
panoramski sam ugledala kroz kuću ljudskih života u ovoj kući.
Sve su točke bile trule,
ostala je samo moja koja je bljeskala crvenom svjelošću.
I dok kroz šutnju sebi razjašnjavam odnose,
osjećam svoj nepokolebljiv mir,
koji je nadišao granice tuge,
i granice objašnjavanja.
Lebdim negdje gdje je odavno sve već jasno.
Kao da su se moji korjeni spojili putu ka izvoru.
Ostaje pokoja sitna želja za lakiranim noktima
i osmjeh koji proizlazi iz srca,
ondje su napokon spojene sve boje,
pa i ona tvoja.
Marguitte Desteresido
2.veljače 2019.
5:41 A.M.
Nema komentara:
Objavi komentar