ROĐENDANSKI DAR

Prijateljstvo - zahtjevi, prohtjevi i obveze.

Kreativnost - tuga, neaktivnost, hladnoća.

Veze - obveze, sila, razdražljivost, smetnja, nedostatak slobode.

Ljubav - mitska istina satkana u sitnicama.

Otkucavaju tako sati.

Čitam redak svoga prijatelja.

Osjećam da razmišlja negdje u nešto.

Život kao slaganje ili priprema za tapak u "Sveti gral"?

Prolazi mi kroz glavu,

pitanje kolege s posla.

Smijem se sama sobom,

a unutra neka tuga.

Ona koju drugi ne vide.

Predobra je moja gluma.

Dani ovosvjetskog godišnjeg odmora,

prolaze u traženju samoće,

one tišine meditacije koja donosi istinu.

Isto kao što promatranje donosi rezultate.

Nepoduzimanje isto tako.

Smjenjuju se lica poznatih i tek upoznatih.

Sve su to samo siluete,

ovog života koji je suviše apsurdan da bih ga nazvala realnim.

I dok tako plutam u nekom osjećaju tuge i zadovoljstva,

sve više osjećam 

okus ISTINE.

Ne brine me brzina.

Ona za sobom nosi bore života

i 20 mačaka koji čekaju toplu ruku i topao dom.

Dok stara baka plete vuneni snježni đemper,

negdje daleko u prošlosti moje vizije budućnosti,

osjećam njenu mudrost i mir,

koju sam poželjela,

davno, davno,

kao 

ROĐENDANSKI DAR.

Marguitte Desteresido

29.12.2018.   19:56 P.M.

BILA JEDNOM JEDNA BOL ...

Bila jednom jedna bol,
jedna osoba,
jedno tijelo,
koje je osjećalo neku bol
i dugo ju je gajilo.
Nije više za nju marilo.
Možda je u njoj i uživalo.
Možda ga je zabavljala.
Možda ga je tješila.
Možda mu je zaokupljala misli.
Možda sve više nije bilo bitno.
Možda djela koja nisu ugledala pravu svjetlost dana,
na kraju su se utapala u toj boli.
Možda su sve kuće,
i svi prostori irealni,
i blago onima koji misle da su stvarni.
Ti,
upravo ti,
još uvijek imaju onaj neki smisao,
da je život taj i jedini.
A mi,.....?
Ostajemo mi.
Sa milion potpomognutih duša,
koje su se izdigle iz prašine,
i možda u nju ponovno neke i ušle.
Sa djelima "ludih"
duša,
koje nikad nisu uspjeli shvatiti.
Njihova bol je ostala zakopana u njihovim djelima.
I dok neprobuđeni žive neke svoje živote,
nekolicina živi kroz maglu,
onog nečeg što trenutno uspiju opipati,
izdvojiti,
smisleno,
u ovom ludom rasulu,
bezdana i rastrešenih duša,
po ovoj jadnoj zemlji,
kojoj kiša napaja pore koje guše njen opstanak.



Marguitte Desteresido
13.12.2018.
10:05 A.M.

INSPIRACIJA

Sto ljudi i čudi.
Život jednog trenutka,
izbija na površinu,
staro prijateljstvo
zajedništva u dualnosti,
u pisanju,
u skupljanju iskustava drugih ljudi
kroz vlastitu prizmu.
Šarolikost nepodnošljivog dana,
radi živosti duha,
nemirnog poput mene,
u crno-bijelom filmu
one istinske ljepote,
koju dijelimo u razumijevanju.
I dok dijelimo misli,
udaljeni kilometrima,
znam da znaš što znači ovaj
CRNO BIJELI SVIJET.

Marguitte Desteresido
8.10.2018.  21:12 P.M.

MORALNI ZAKONI

Gledam biće koje je izgubilo sebe,
ono koje je stvorilo pakao ljudima
koje je izabralo za suživot,
bolest onima koji nisu izdržali,
koje je okrutno prema životinjama,
neprijateljski raspoloženo prema ljudima,
agresivno,
ono koje vrijeđa ljude,
zavidno na tuđem uspjehu,
ponižavački nastrojeno prema svima koji imaju "ono nešto".,
do čega to biće nije došlo.
Bez pravih prijatelja,
crvena lica puna bijesa,
od jutra do mraka.
.........
Planeta Zemlja je velika.
Miješajući svijet,
upoznaju se takvi likovi,
koji se izgube u masi,
u povremenim kratkim druženjima s ljudima.
Noseći masku radoholičara,
pokušavaju se uklopiti u svijet radi prisilna suživota.
Maštaju o pustom otoku u samoći,
gdje nitko neće moći usporediti njihova nedostignuća
i gdje će se osjećati kao da posjeduju svijet,
čekajući kraj jer nisu znali živjeti život u zajednici.
Taj će kraj dočekati,
sa rasnom životinjom čistokrvnih papira,
koja će izgledati krvoločno i dostojanstveno,
mada nikad neće znati,
da ona ima ono SRCE,
kojeg su odabrali kao razlog,
jer drugima nisu znali dati ljubav
koju je "životinja" dala
nesebično njima.

MJESEČEVA PROJEKCIJA

Noćas je otvorila svoju večer,
mjesečeva divna projekcija.
Dok veže na nebu haljinu iz snova,
srebrne zvijezde slažu kockice našeg života.
Počele su sitno blještati,
kao prvi plamičci u peći,
dajući život djelu
koje sprema svoju veličanstvenost.
I dok prolazimo život,
kao u velu magle,
zaštićeni ljepotom postojanja i bivanja,
tirkizno plave i zelene boje,
uveseljavaju našu maštu i stvaralaštvo.
Hodamo kroz svijet
i zapažamo detalje,
koje nosimo u srcu, dok se stapaju u djela.
Gledamo vijesti,
a ne čujemo ishod,
životinje nas vole jer ne vezujemo ljubav.
Uvijek smo isti,
upravo onakvi,
kakvi zaista jesmo...

Marguitte Desteresido
1.9.2018.   23:45 P.M.

8 KAT

Petar pan i crvenkapica,
otvorili su mi vrata.
Ti od mene, moj prijatelj i ja,
igrali smo se sigurni u stanu
na osmom katu.
Gledala sam zavjese kako viore kroz prozor,
bilo je strašno visoko,
kao da se nevera spremala vani.
Moj osjećaj sigurnosti u stanu bio je pomiješan sa strahom visine i vjetra,
koji je bjesomučno lupao zavjese,
koje su kroz mali otvor viorile kroz prozore odškrinutih prozora terase.
Skrenula sam pogled u sobu.
Ti si ležala u toploj sobi, pokrivena dekom.
Priupitah te da li ti je hladno.
Odgovorila si da nije i da ti je dobro.
Još jednom si došla da se pozdraviš sa mnom.
Nedostaješ mi.
Još su svježa sjećanja svega.
Čujem te nekad.
Govoriš kako se već slabo sjećaš događaja iz djetinjstva
i tvoje majke.
Pitala sam te puno toga prije no što si otišla.
Kao da sam znala da će brzo doći vrijeme.
Jedino što nisam uspjela naučiti su one tvoje dobre šalše,
kako si me ti naučila da ih zovem.
Prisjetim se ponekad kad kuham,
kad bih željela,
a ne znam kako proizvesti,
baš taj okus.
Uvijek je rano,
kada netko koga volimo mora ići.
Ti si izdržala mnogo.
Život te nije mazio.
Vjerujem da su tvoji teški odabiri,
bili izbori duhovne osnove.
Mada,
bila si posebna.
Ja,
toliko riječita,
nikad ti to nisam uspjela reći.
I da se vratiš,
ostali bismo isti ljudi.
To su jednostavno naši karakteri.
Pitam se...
Što li znači onaj san?
Zašto baš 8 kat?
Što si mi time željela reći?



Marguitte Desteresido
Posvećeno mojoj dragoj noni
31.8.2018.
11:00 A.M.

SUSRET SA EGOM

Iza kulisa duboko nesvjesnih,
odigravaju se razni mentalni igrokazi.
Izmišljene priče da bi spustili sugovornika,
prigovaranja,
omalovažavanja i vrijeđanja,
hrana su za ego neprobuđenih
dok se poistovjećuju sa identitetom kojeg su prigrlili kao svojim.
Klaunovske farse ljudi kojima nikad nije dovoljno stvari,
s obzirom da su prazni dušom,
koju su negdje putem izgubili
ili je nikad izvornu u sebi nisu prepoznali.
Razni su stupnjevi nezrelog ega,
onaj još niži - VIKANJE.
Koji smjer zauzeti?
Nereagiranje na nezreo ego najbolji je lijek
dozivanja istine kod bića koja ne prepoznaju vlastitu istinu.
Drugim riječima ono se zove oprost.
Prozrijeti istinu i doprijeti do zdravog razuma,
osnovna je bit svakog čovjeka.
Stalni prigovori su znak,
da je najveći neprijatelj takvog ega
upravo sadašnji trenutak - odnosno sam ŽIVOT.
Ego uživa da dokazuje da DRUGI GRIJEŠE.
Prigovaranje je u službi ega a ne promjene.
EGO NE ŽELI PROMJENU
JER U SUPROTNOM NEBI MOGAO NASTAVITI SA ŽALJENJEM.
Uvijek osluškujmo riječi.
Tada ćemo znati da li su one samo glas
koji je ustaljen OBRAZAC ponašanja,
dok ne dođemo do svijesti koja je u pozadini.
Onog trenutka kad postanemo svjesni ega,
to više neće biti onaj stari obrazac
jer je ego do tada bio NESVJESTAN.
SVJESNOST I EGO NEMOGU DA KOEGZISTIRAJU.


Marguitte Desteresido
31.8.2018.   10:16  A.M.