SUSRET SA EGOM

Iza kulisa duboko nesvjesnih,
odigravaju se razni mentalni igrokazi.
Izmišljene priče da bi spustili sugovornika,
prigovaranja,
omalovažavanja i vrijeđanja,
hrana su za ego neprobuđenih
dok se poistovjećuju sa identitetom kojeg su prigrlili kao svojim.
Klaunovske farse ljudi kojima nikad nije dovoljno stvari,
s obzirom da su prazni dušom,
koju su negdje putem izgubili
ili je nikad izvornu u sebi nisu prepoznali.
Razni su stupnjevi nezrelog ega,
onaj još niži - VIKANJE.
Koji smjer zauzeti?
Nereagiranje na nezreo ego najbolji je lijek
dozivanja istine kod bića koja ne prepoznaju vlastitu istinu.
Drugim riječima ono se zove oprost.
Prozrijeti istinu i doprijeti do zdravog razuma,
osnovna je bit svakog čovjeka.
Stalni prigovori su znak,
da je najveći neprijatelj takvog ega
upravo sadašnji trenutak - odnosno sam ŽIVOT.
Ego uživa da dokazuje da DRUGI GRIJEŠE.
Prigovaranje je u službi ega a ne promjene.
EGO NE ŽELI PROMJENU
JER U SUPROTNOM NEBI MOGAO NASTAVITI SA ŽALJENJEM.
Uvijek osluškujmo riječi.
Tada ćemo znati da li su one samo glas
koji je ustaljen OBRAZAC ponašanja,
dok ne dođemo do svijesti koja je u pozadini.
Onog trenutka kad postanemo svjesni ega,
to više neće biti onaj stari obrazac
jer je ego do tada bio NESVJESTAN.
SVJESNOST I EGO NEMOGU DA KOEGZISTIRAJU.


Marguitte Desteresido
31.8.2018.   10:16  A.M.

TAJNE LIVADE BESPUĆA

Gledam dim kako spontano teče u nebo.
Počinjem ga promatrati.
I energija spontano teče prema svom izvoru
Pozitivno pozitivnim,
Negativno - negativnim.
Nadahnuće je posvuda.
Treba ga primijetiti,
Doživjeti,
Te naposljetku manifestirati.
Nakon niza teških razmatranja,
Uviđamo ljepotu jednostavnih stvari,
Kako prirode,
Tako i ljepote u ljudima,
Te na taj način vježbamo
Ovaj puta pozitivan izbor.
Naši anđeli vodiči,
Grle nas u nesebičnoj ljubavi
Onda kada smo najtužniji.
Njihove poruke primamo iznenadnom pjesmom koju započinjemo vrtiti u glavi
Ili stihom kojeg pročitamo negdje slučajno.
Treba samo povezati znakove,
I krenuti za onim....
Gdje čeznemo biti.


Marguitte Desteresido
24.8.2018.  8:07 A.M.

BUJICA RIJEČI

Bolest modernog vremena,
razvila je bujicu riječi.
Onih,
kao na traci.,
u opažanju života drugih ljudi.
Dok tražim predah da odmorim mozak,
opažam šarolikost ljudi.,
od onih koji mnogo šute,
preko onih koji mnogo pričaju,
do ljudi koji su prazni i površni.
Tu su i nedokučivi, sumnjivi.
Izolacija u modernom društvu,
postala je uobičajen stil života.
Napuštene žene,
što od suživota sa krivim ljudima i životnim lekcijama u njima,
što od prirode života,
povukle su svoje mentalne poteze preživljavanja svakodnevice.
Postavši tračare i kokoške,
gube svoju privlačnost.
Velike su oči u svijetu osude drugih.
Energija trošena uludo,
stvara prazan svijet života,
koji je već odavno izgubio svoj smisao.
I dok preskačemo zapreke mentalnih mreža,
ljudi osjećaju svoju bol.
Susrećući se sa istinom,
koju sami sebi nemogu priznati,
poistovjećujući se sa svojim bolestima,
kojih su se primili,
kao opravdanja za njihov opstanak.
Nesretni muškarci,
koji su na posljetku samo ljudi,
obilaze svijet kao košnicu,
gubeći minute zlatnog sata,
u praznim kafanskim pričama.
Skandalima postalih dvorskih luda
ili drugim riječima poremećenim sociopatima,
hrane se jedni,
dok drugi gube svoj život u ludilu teatra gluposti.
Zloba, pokvarenost i nadmetanje,
čine život apsurdno smiješnim
u odnosima koje nazivaju prijateljstvom.

Marguitte Desteresido
23.8.2018.  17:51 P.M.

BRAK IZ KORISTI, POSAO RADI DUŽNOSTI

Praznina nastaje neslušanjem srca.
Zatomljavanjem  želja,
iz ego razuma,
koji para dijelove ljudskih bića
kada pristaju prodati svoju dušu.
Nesigurnost i nedostatak samopouzdanja,
rezultati su neslušanja našeg unutarnjeg bića,
koje je dalo prednost slušanju drugih
jer je izgubilo sebe.
Razina neuspjelih ciljeva, dovodi do srama,
osjećaja manje vrijednosti,
radi nedostatka hrabrosti
da krenemo našim vizijama najvišeg ostvarenja.
U carstvu apsurda komunikacije,
nižu se besramni i grubi klaunovi kamena srca.
Oni su posljednja stavka jednog bića,
koje ih susreće da bi probudilo start naših atletskih nebeskih staza.
Ljuljajući se u svijetu bez obličja,
gledamo prosječne koji se smatraju uspješnima,
glupi potpomažu još gluplje,
zarađujući na tuđim idejama,
kiteći se tuđim perjem.
Žive u carstvu neukusa,
kupujući stil od istančanih duša,
prikazujući te iste neprikladnima ovom svijetu.
Duše se potom izdvajaju.
One sve vide i osjećaju.
Ponekad otupljuju tražeći društvo sebi sličnih,
kojih naizgled ima sve manje,
jer se skrivaju u plastu sijena,
negdje daleko
na slobodi postojanja.

Marguitte Desteresido
23.8.2018.  17:11 P.M.

DUHOVNJACI

Imala sam dugo simpatiju prema jednoj poznanici,
danas je mogu samo tako nazvati.
Toliko veličine i vrijednosti,
pripisah joj tijekom naših druženja.
Najčudnije od svega,
bilo je kada sam primijetila da sav osobni život,
bijaše kod nje, zadržan za sebe,
do trenutka minijaturnog otvaranja njena svijeta.
Ulaz u taj svijet bijaše jako malen,
skučen,
a skučena bijahu i zbivanja nakon.
Vrijednosti su pale onog trenutka kad je trebalo
vrednovati vrijednosti.
Na posljetku se ispostavilo,
da osoba nedovoljno vrednuje druge,
a previše sebe.
Uz sve to,
kao da i nije bilo dovoljno,
prikazuje dobiveno ništavnim i nekvalitetnim.
Spoj cijelog kruga dogodio se
kada je lažan prijatelj stupio u taj krug.
Materijalno radi materijalnog.
Posao radi posla.
Druženje radi posla.
I na posljetku....
Lažno druženje i
MASKE.
I na kraju,
sve se to svodi na
POSTOJE LI PRAVI MUDRI DUHOVNJACI I UČITELJI?
Dalaj Lama i Osho...
Stvarnost ili iluzija?

Marguitte Desteresido
18.8.2018.         16:18 P.M.

LAŽNI PRIJATELJI

Svi smo mi u jednom trenutku u životu,
imali osjećaj da pored sebe imamo jednog od pravih prijatelja.
Međutim,
nije uvijek baš tako.
Čudni spektar kola glavama tih naših "navodnih" prijatelja,
koji nas gledaju drugačijim očima.
Oni su u stanju izazvati ljubomoru,
radi toga što su našu vezanost pretvorili u simpatiju preko mjere.
Oni je barem tako prikazuju,
svojim novim partnerima,
od kojih očekuju,
da ih nikad neće napustiti,
izmišljajući nešto gdje bi dobili na važnosti.
I dok tako hodamo kroz svijet,
bivamo obogaćeni još jednim novim iskustvom,
gdje znamo,
da ono što nismo dobili u djetinjstvu,
više nikad ne možemo dobiti,
gdje naša krv ostaje samo naša,
a gluma ostaje samo gluma,
koja pada,
onog trenutka,
kad pokažemo pravu ljubav prema prijatelju.
PHILIA LJUBAV.,
ona se tako zove.
Lijepo je njeno ime.
Mada malo njih zna njen značaj.
I dok zatvaramo stranicu jednog lažnog prijateljstva,
otvaramo se univerzumu,
za nešto ljepše i bolje.

Marguitte Desteresido
18.8.2018.  15:27 P.M.

JELA BEZ DUŠE

U valici pjene od mora,
sjedim za stolom
u carstvu jela bez duše.
Šareni tanjuri dozivaju svojim mirisom,
bjele se plahte pretjerane čistoće,
sve je u neredu nabacano
u vojničkom zovu nečije duše,
koja na posljetku nije nit tvoja.
Diktatura tvojih predaka,
zauzela je mjesto tvom mozgu.
Mene je ispila.
Nedostatak volje
i čekići koji lupkaju po mojoj glavi rano ujutro,
daju mi znak života,
onog kojeg jučer nisam imala.
Ležeći i sjedeći negdje u tvom prostoru,
za tvojim tv rasporedom.
Dok mrmljaš nešto sasvim tvoje,
ne obazirem se,
moja je duša prazna,
odlazim na počinak.
Sanjam grozan san.
Neke priče sasvim tvoje,
prolaze kroz spektar univerzuma,
pokazujući ishod tvojih nevrotičnih nabadanja riječima.
Dok me pitaš koji će biti ishod pravde,
tješim te pozitivnim mislima.
I dok se bjele papiri na stolu,
skup bedastoća, nepromišljenosti i gramzivosti,
naplaćuje danak bezobziru i hladnoći prema ljudskom rodu.
I kao moja završna poznata rečenica...
Kolo sreće se okreće.,
zavrti ponovno krug,
mada nakon ispravnih djela.


Marguitte Desteresido
18.8.2018.   6:37 A.M.

IGRA BROJEVA

Neprospavana noć,
donosi svježinu,
gledam na sat i razmišljam,
razasuta je paleta brojeva...
545,550,555.
Kao šareni bomboni,
oni pričaju svoju priču.
Simbolika brojeva
i skrivena značenja njihove vizije,
dolaze da donesu poruku.
Svaka satnica ima značaj i značenje.
Anđeli na taj način komuniciraju sa nama.
Osjećaj reda i discipline,
doveo je do broja 545,
gdje su se otvorile dječačke raskoši razigranosti.
Dodirnuli smo tipku koja je spojila našu bit,
sa onim što bismo zapravo trebali raditi.
Najbitniji u svemu je osjećaj.
Osjećaj da radimo onako kako treba,
i sve teče...
Razvijajući sebe, u samoći,
kroz kontakt i komunikaciju,
stižemo do točke reda.
Slažemo sve po svojoj mjeri.
Astrološki utjecaji još jednom crtaju,
svoje blješteće utjecaje zvijezda
na nebeskoj paleti,
našeg virtuelnog ekrana.
Sklad srca i želja za skladom.
Razumijevanje sebe i ostalih.
Savršena kontrola reakcija.
Lebdeći energijom,
dodirujem sklad univerzuma.



Marguitte Desteresido
16.8.2018.    6:05 A.M.

PRAZNA KUĆA

Ostala je samo olupina,
od ovog života,
koji je nekad imao žar ulaska u ovaj prostor,
gdje se osjećao miris ručka,
gdje su zvonili telefoni,
gdje su dogovori padali,
gdje se ponekad doživjelo ugodnih iznenađenja.
Sada, kuća zjapi prazna.
Neodređeni mirisi toplog ljetnog popodneva,
njišu zavjese od končastih resica.
Razbijena letvica od prozora,
daje takt vjetru,
dok u kući nikog nema.
Čak je i pas miran,
kao da ga nema.
Miran i star.
Stopio se s podom, po boji.
On više niti ne laje.
Sretan je ujutro kad me vidi,
mada bježi kad ti ulaziš.
Psi osjete nemir.
Ne vole agresiju.
Vole svoje vlasnike i čak ih odabiru.
On je odabrao mene.
Mir koji je mir srca,
zavladao je i tim bićem,
koje je doživjelo svašta od čovjeka,
od neljubavi preko maltretiranja.
Kad bi sudbina pisala karmu,
tvoja nebi za deset života bila otplaćena.
Svjesno zlo nije nikad dobro.
Jednom sam ti rekla da
bar pokušaš gledati ljude iz drugačije perspektive.
Svako ljudsko biće ima pozitivne osobine.
Ukoliko se baziramo na njima,
osoba nam zna pružiti mnogo.
Ukoliko je gledamo kao anđela,
ona za nas i postaje anđeo.
Nisi slušao.
Možda nisi mogao.
Blato je sve dublje,
a samo prsti su još na pomolu.
Dok su ljetni cvrčci utihnuli,
slušam zvukove koji su nekad bili život.

Marguitte Desteresido
3.8.2018.    15:33 P.M.

BEZDAN

Neljubav,
nerazumijevanje djece,
silna požtvovnost,
vode do bezdana.
Jedini put koji se čini moguć.
Nakon svih pokušaja,
udovoljavanja drugima,
sjedimo skrušeni i razmišljamo
o tome da je pomalo dosta.
Frojdovski citati,
još jednom su potvrdili bit.
U tom akvarelu miješaju se slike snova,
kroz sumaglicu nepoznatih i poznatih lica
i muke.,
one koju nismo željeli doživjeti.
Ostavljajući pismo,
nadamo se da ćemo još jednom ugledati svjetlo,
ono svjetlo koje je sjalo posebnim bojama,
jer smo mi oplemenjavali svijet.

Marguitte Desteresido
2.8.2018.     19:05 P.M.

ALKOHOLIZAM

Često sam imala prilike vidjeti alkoholičare.
Zbog posla ili slučajnosti,
zatekla bih sebe,
gdje pokušavam pomoći tamo gdje su drugi zakazali.
Bila je to nemoguća misija.
Od prolupanih preko razočaranih,
od agresivnih preko autodestruktivnih.
Budalaština na pretek.
Uvreda, besrama, neugodnih situacija.
Uzroci emocionalnog poremećaja su razni.
Dok alkoholizam napreduje kroz godine,
dovoljna je mala količina alkohola da poremeti um,
i izvrne situaciju u najtežu noćnu moru.
Komunikacija sa takvima nekad nije moguća,
jer kod komunikacije se susrećemo sa lažima, lažnim obećanjima,
a ponekad s agresijom,
gdje niti šutnja nije od pomoći.
I dok drugi ljudi na to gledaju kao na ludost,
neumorni samaritanci traže pozitivne karakterne osobine.
Postoji udruženje zemaljskih anđela,
prije par godina pozvali su me da se pridružim.
Bijah iznenađena.
Proučavajući zajednicu,
svatih da vjeruju da postoje ljudi koji su uzeli tijelo,
da bi došli pomoći čovječanstvu.
I dok anđeo iz sna govori mi svoje ime,
uzimam ga kao dokaz za svoj rad
i nazivam se po anđelu,
DESTERESIDO.

Marguitte Desteresido
2.8.2018.  16:11 P.M.

PEPELJUGA

Sve su žene, dobre žene.
U životu su okolnosti te koje su promjenile njihova srca
i smjer života, a s njima i ponašanje.
Debljina kao posljedica psihološke izdaje,
mučenje u vezi,
omalovažavanje i ponižavanje.
Neke od njih trpile su i udarce.
Idući dan,
na posao bi odlazile ušminkane u oba smjera,
jedino se srce nije dalo našminkati.
Ono je ostalo krvavo i izderano.
Propusti roditelja u djetinjstvu,
doveli su do pada psihološkog sistema.
Izmjene i anomalije,
trpljenje tamo gdje bi svi već odavno otišli.
Djeca ostavljena s tri godine,
tek što su prohodala
i prepuštena sama sebi.
Odlaze tražiti ljubav.
Nalaze novitete,
a ostaju prazni.
Osjećaju bol,
zamjeraju majci,
prigovaraju ocu.
Bivaju udarani.
Plaču i plaču u sebi.
Srce krvari.
Ne opraštaju.
Staraju.
Ostaju ogorčeni, narcisoidni i zli,
dok pepeljuga čeka princa,
koji je na putu do nje obolio od mentalne bolesti i
došao bolestan...


Marguitte Desteresido
2.8.2018.  15:48 P.M.

TKO PODCJENJUJE KUPUJE

Evo jednog naslova koji ima nešto zajedničkog sa ovim mislima.
Stara talijanska izreka.
Sto zanata i poslova.
Milion različitih života,
u raznim kombinacijama okolnosti i osobnih razmišljanja,
strahova, nada, žrtvovanja.
Mesti treba uvijek ispred svojih vratiju,
isto što i poticati sebe uspjesima drugih.
Podsmjeh dovlači u život podsmjeh.
Nerazumijevanje povlači nerazumijevanje.
Nesretnost povlači nesretnost.
Itd, itd.
Kad bi svaki čovjek u životu,
na tren stao i razmislio o sebi,
svojim okolnostima,
znao bi zaista i svoje vrijednosti
i nebi sudio drugima.
Razmišljam o talijanima.
Oni cijene ljepotu.
Hodaju i ne primjećuju ljude ukoliko nisu lijepi.
Njemci cijene znanje.
Francuzi cijene profinjenost i originalnost.
Englezi cijene položaj.
A naši?
Oni više ne cijene ni život.
Ukoliko bi tvrdnja bila suprotna,
rađalo bi se više djece,
sretnih majki,
koje bi radosno mogle podizati djecu,
bez pritiska što će to dijete pojesti u jednom danu,
a kamoli imati što za obući.
Osnovne životne potrebe bile bi potpuno nespomenute,
jer bi bile podmirene.
Nebi bilo toliko pijanstava,
ubistva, lopovluka, kriminala.,
svijet bi bio .... upravo po onoj Danskoj knjizi
"Kako odgajati sretnu djecu".
A mi?
Što je sa nama koji jesmo ovdje gdje jesmo?
Mi, trebamo naučiti plivati u moru gdje smo se zatekli
da bismo došli do otvorenog mora,
gdje je sve moguće ...

Marguitte Desteresido
1.8.2018.   18:24 P.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0