MORALNI ZAKONI

Gledam biće koje je izgubilo sebe,
ono koje je stvorilo pakao ljudima
koje je izabralo za suživot,
bolest onima koji nisu izdržali,
koje je okrutno prema životinjama,
neprijateljski raspoloženo prema ljudima,
agresivno,
ono koje vrijeđa ljude,
zavidno na tuđem uspjehu,
ponižavački nastrojeno prema svima koji imaju "ono nešto".,
do čega to biće nije došlo.
Bez pravih prijatelja,
crvena lica puna bijesa,
od jutra do mraka.
.........
Planeta Zemlja je velika.
Miješajući svijet,
upoznaju se takvi likovi,
koji se izgube u masi,
u povremenim kratkim druženjima s ljudima.
Noseći masku radoholičara,
pokušavaju se uklopiti u svijet radi prisilna suživota.
Maštaju o pustom otoku u samoći,
gdje nitko neće moći usporediti njihova nedostignuća
i gdje će se osjećati kao da posjeduju svijet,
čekajući kraj jer nisu znali živjeti život u zajednici.
Taj će kraj dočekati,
sa rasnom životinjom čistokrvnih papira,
koja će izgledati krvoločno i dostojanstveno,
mada nikad neće znati,
da ona ima ono SRCE,
kojeg su odabrali kao razlog,
jer drugima nisu znali dati ljubav
koju je "životinja" dala
nesebično njima.

MJESEČEVA PROJEKCIJA

Noćas je otvorila svoju večer,
mjesečeva divna projekcija.
Dok veže na nebu haljinu iz snova,
srebrne zvijezde slažu kockice našeg života.
Počele su sitno blještati,
kao prvi plamičci u peći,
dajući život djelu
koje sprema svoju veličanstvenost.
I dok prolazimo život,
kao u velu magle,
zaštićeni ljepotom postojanja i bivanja,
tirkizno plave i zelene boje,
uveseljavaju našu maštu i stvaralaštvo.
Hodamo kroz svijet
i zapažamo detalje,
koje nosimo u srcu, dok se stapaju u djela.
Gledamo vijesti,
a ne čujemo ishod,
životinje nas vole jer ne vezujemo ljubav.
Uvijek smo isti,
upravo onakvi,
kakvi zaista jesmo...

Marguitte Desteresido
1.9.2018.   23:45 P.M.

8 KAT

Petar pan i crvenkapica,
otvorili su mi vrata.
Ti od mene, moj prijatelj i ja,
igrali smo se sigurni u stanu
na osmom katu.
Gledala sam zavjese kako viore kroz prozor,
bilo je strašno visoko,
kao da se nevera spremala vani.
Moj osjećaj sigurnosti u stanu bio je pomiješan sa strahom visine i vjetra,
koji je bjesomučno lupao zavjese,
koje su kroz mali otvor viorile kroz prozore odškrinutih prozora terase.
Skrenula sam pogled u sobu.
Ti si ležala u toploj sobi, pokrivena dekom.
Priupitah te da li ti je hladno.
Odgovorila si da nije i da ti je dobro.
Još jednom si došla da se pozdraviš sa mnom.
Nedostaješ mi.
Još su svježa sjećanja svega.
Čujem te nekad.
Govoriš kako se već slabo sjećaš događaja iz djetinjstva
i tvoje majke.
Pitala sam te puno toga prije no što si otišla.
Kao da sam znala da će brzo doći vrijeme.
Jedino što nisam uspjela naučiti su one tvoje dobre šalše,
kako si me ti naučila da ih zovem.
Prisjetim se ponekad kad kuham,
kad bih željela,
a ne znam kako proizvesti,
baš taj okus.
Uvijek je rano,
kada netko koga volimo mora ići.
Ti si izdržala mnogo.
Život te nije mazio.
Vjerujem da su tvoji teški odabiri,
bili izbori duhovne osnove.
Mada,
bila si posebna.
Ja,
toliko riječita,
nikad ti to nisam uspjela reći.
I da se vratiš,
ostali bismo isti ljudi.
To su jednostavno naši karakteri.
Pitam se...
Što li znači onaj san?
Zašto baš 8 kat?
Što si mi time željela reći?



Marguitte Desteresido
Posvećeno mojoj dragoj noni
31.8.2018.
11:00 A.M.

SUSRET SA EGOM

Iza kulisa duboko nesvjesnih,
odigravaju se razni mentalni igrokazi.
Izmišljene priče da bi spustili sugovornika,
prigovaranja,
omalovažavanja i vrijeđanja,
hrana su za ego neprobuđenih
dok se poistovjećuju sa identitetom kojeg su prigrlili kao svojim.
Klaunovske farse ljudi kojima nikad nije dovoljno stvari,
s obzirom da su prazni dušom,
koju su negdje putem izgubili
ili je nikad izvornu u sebi nisu prepoznali.
Razni su stupnjevi nezrelog ega,
onaj još niži - VIKANJE.
Koji smjer zauzeti?
Nereagiranje na nezreo ego najbolji je lijek
dozivanja istine kod bića koja ne prepoznaju vlastitu istinu.
Drugim riječima ono se zove oprost.
Prozrijeti istinu i doprijeti do zdravog razuma,
osnovna je bit svakog čovjeka.
Stalni prigovori su znak,
da je najveći neprijatelj takvog ega
upravo sadašnji trenutak - odnosno sam ŽIVOT.
Ego uživa da dokazuje da DRUGI GRIJEŠE.
Prigovaranje je u službi ega a ne promjene.
EGO NE ŽELI PROMJENU
JER U SUPROTNOM NEBI MOGAO NASTAVITI SA ŽALJENJEM.
Uvijek osluškujmo riječi.
Tada ćemo znati da li su one samo glas
koji je ustaljen OBRAZAC ponašanja,
dok ne dođemo do svijesti koja je u pozadini.
Onog trenutka kad postanemo svjesni ega,
to više neće biti onaj stari obrazac
jer je ego do tada bio NESVJESTAN.
SVJESNOST I EGO NEMOGU DA KOEGZISTIRAJU.


Marguitte Desteresido
31.8.2018.   10:16  A.M.

TAJNE LIVADE BESPUĆA

Gledam dim kako spontano teče u nebo.
Počinjem ga promatrati.
I energija spontano teče prema svom izvoru
Pozitivno pozitivnim,
Negativno - negativnim.
Nadahnuće je posvuda.
Treba ga primijetiti,
Doživjeti,
Te naposljetku manifestirati.
Nakon niza teških razmatranja,
Uviđamo ljepotu jednostavnih stvari,
Kako prirode,
Tako i ljepote u ljudima,
Te na taj način vježbamo
Ovaj puta pozitivan izbor.
Naši anđeli vodiči,
Grle nas u nesebičnoj ljubavi
Onda kada smo najtužniji.
Njihove poruke primamo iznenadnom pjesmom koju započinjemo vrtiti u glavi
Ili stihom kojeg pročitamo negdje slučajno.
Treba samo povezati znakove,
I krenuti za onim....
Gdje čeznemo biti.


Marguitte Desteresido
24.8.2018.  8:07 A.M.

BUJICA RIJEČI

Bolest modernog vremena,
razvila je bujicu riječi.
Onih,
kao na traci.,
u opažanju života drugih ljudi.
Dok tražim predah da odmorim mozak,
opažam šarolikost ljudi.,
od onih koji mnogo šute,
preko onih koji mnogo pričaju,
do ljudi koji su prazni i površni.
Tu su i nedokučivi, sumnjivi.
Izolacija u modernom društvu,
postala je uobičajen stil života.
Napuštene žene,
što od suživota sa krivim ljudima i životnim lekcijama u njima,
što od prirode života,
povukle su svoje mentalne poteze preživljavanja svakodnevice.
Postavši tračare i kokoške,
gube svoju privlačnost.
Velike su oči u svijetu osude drugih.
Energija trošena uludo,
stvara prazan svijet života,
koji je već odavno izgubio svoj smisao.
I dok preskačemo zapreke mentalnih mreža,
ljudi osjećaju svoju bol.
Susrećući se sa istinom,
koju sami sebi nemogu priznati,
poistovjećujući se sa svojim bolestima,
kojih su se primili,
kao opravdanja za njihov opstanak.
Nesretni muškarci,
koji su na posljetku samo ljudi,
obilaze svijet kao košnicu,
gubeći minute zlatnog sata,
u praznim kafanskim pričama.
Skandalima postalih dvorskih luda
ili drugim riječima poremećenim sociopatima,
hrane se jedni,
dok drugi gube svoj život u ludilu teatra gluposti.
Zloba, pokvarenost i nadmetanje,
čine život apsurdno smiješnim
u odnosima koje nazivaju prijateljstvom.

Marguitte Desteresido
23.8.2018.  17:51 P.M.

BRAK IZ KORISTI, POSAO RADI DUŽNOSTI

Praznina nastaje neslušanjem srca.
Zatomljavanjem  želja,
iz ego razuma,
koji para dijelove ljudskih bića
kada pristaju prodati svoju dušu.
Nesigurnost i nedostatak samopouzdanja,
rezultati su neslušanja našeg unutarnjeg bića,
koje je dalo prednost slušanju drugih
jer je izgubilo sebe.
Razina neuspjelih ciljeva, dovodi do srama,
osjećaja manje vrijednosti,
radi nedostatka hrabrosti
da krenemo našim vizijama najvišeg ostvarenja.
U carstvu apsurda komunikacije,
nižu se besramni i grubi klaunovi kamena srca.
Oni su posljednja stavka jednog bića,
koje ih susreće da bi probudilo start naših atletskih nebeskih staza.
Ljuljajući se u svijetu bez obličja,
gledamo prosječne koji se smatraju uspješnima,
glupi potpomažu još gluplje,
zarađujući na tuđim idejama,
kiteći se tuđim perjem.
Žive u carstvu neukusa,
kupujući stil od istančanih duša,
prikazujući te iste neprikladnima ovom svijetu.
Duše se potom izdvajaju.
One sve vide i osjećaju.
Ponekad otupljuju tražeći društvo sebi sličnih,
kojih naizgled ima sve manje,
jer se skrivaju u plastu sijena,
negdje daleko
na slobodi postojanja.

Marguitte Desteresido
23.8.2018.  17:11 P.M.