ZAVIST

Teška emocija.
Nezrela.
Kad ju primjetiš,
izaziva odmak.
Česta u umjetničkim krugovima.
Dvoje kreativaca, teško da mogu biti prijatelji.

Prilazih otvorena srca,
mada,
još jednom nije bilo punine.
Ona nastaje sa sjajem u očima.
Multitalent se teško razumije.
On niti ne traži razumijevanje.
Često biva etiketiran
kao čudan.
On je u biti dostatan sam sebi.
I kao što kaže mjesec u Jarcu,
naizgled hladni
i kao da su dovoljni sami sebi.
Nakon svih ovih godina,
naučih vrijeme samoće.
Ono je donijelo uživanje i promišljanje.
Šutnja je donijela mudrost.
Iz tišine se razvio zlatan žir.
On stalno baca sitne plodove,
treba mu mira vode,
da bi plodovi rasli.
Zdrave zemlje prijateljavanja.
Majka stabla naučila je što je u životu ispravno.
Znanje je osjećaj srca.
Ono nikad ne griješi.
I još jednom,...
Hvala vodstvu na svemu.


Marguitte Desteresido
1.8.2018.  5:03 A.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

DJEČAČKI PADOVI

Uvijek su postojali usponi i padovi.
Oni su teški, kada su ranih nogu.
Gledam ovu mladež koja odlazi iz zemlje,
onu koja ostaje radeći za male plaće,
još uvijek bez papira.
Došavši u situacije gdje se u čudu nalaze,
kako je to naposljetku moguće.
Tri miliona nepostavljenih pitanja
i isto toliko podataka koje jedno biće mora znati
kako bi samo sebe osiguralo.
Tu su i roditelji.
Oni, barem jedno od njih,
moraju biti budni i načitani,
u vremenu gdje se zakoni mijenjaju preko noći.
Iskorištavačko društvo,
ili kako bi rekao neki nesuđeni poslodavac:
"To ti je kapitalizam. Mašina za ljude."
Sve je to u biti točno,
mada, treba postojati reda i znanja,
svega onoga što mora biti napisano
i po zakonu u bezakonju.
Kako ovaj narod uči djecu novim životnim iskustvima?
Da li ovu djecu lišava već u početku želje da nešto sami pokrenu?
Prevrtljivost i snalažljivost su osobine koje bi škola trebala podučavati.
Nisu svi stvoreni za ovakav pristup životu.
Dok su škole sve strože i strože,
kao da žele podvući crtu u obrazovanju - neobrazovanjem,
jer ono kao da nije potrebno
ili je postalo privilegija pojedinaca,
u jednom narodu nadasve od pamtivijeka obrazovanom.

Marguitte Desteresido
28.7.2018.   23:58 P.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

PROSJEČAN DAN NESRETNIH LJUDI

Pitam se...
Jesu li parovi našeg podneblja drugačiji od ostatka svijeta?

Gledam njemačke turiste koji šetaju u paru.
Izgledaju kao da imaju napisan popis dnevnih aktivnosti.
Šetaju jedno pored drugog komentirajući samo neophodno.
Kao da su potpisali ugovor jedno s drugim,
gledajući na krevet kao sportsku djelatnost svježe izribanih stražnjica.

Prolaze englezi,
naduvani i od trave i od svega.
Odjeće koja ne odaje emocije,
pjegice koje ne blistaju od dječačkog šarma,
već noseći notu svježe opranog rublja,
zalivenog nekim neprikladnim mirisima skupih razvikanih bočica bez osobnosti.

Tu su i Talijani.
Vječito u potrazi za nečim.
Ili se svađaju sa ženama ili pitaju gluposti.
Uvijek izgubljeni u svemiru i prostoru.
Na ovom području izgledaju kao da uče plivati u anarhiji oponašajući bezobrazluk radi nestašluka
i krivih predodžbi neprihvaćenosti.

Najinteresantnija nova skupina su Rusi.
Istetovirani,  samozagonetni, lukavi.
Uvijek u pripravnosti da će ih netko negdje prevariti.
Nepovjerljivi do bola.
Žene. Ima ih svakakvih.
Izgledaju drage.
Puno su prošle.
Daju onoliko koliko i dobivaju.
Zaista drage žene.
Sa krajičkom straha u očima,
izvire toplo srce i  nada.
Lijep osjećaj.
Nade u mogućem povjerenju.

Naši.
Kategorija za sebe.
Sve smo rekli.
Opterećeni zaradom i glupostima.
Rijetko koji zna kako pravilno živjeti.
Da bi preživjeli dan, potpomažu se raznim dopunskim sredstvima.

I tako ukrug.
Šaroliko izgubljeno čovječanstvo koje hoda naokolo da bi ispunilo dan nesretna srca.

A gdje su ZALJUBLJENI??

MOŽDA U REDU U BANCI I DIŽU JACKPOT!

Marguitte Desteresido
28.7.2018.   16:03 P.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

KNJIŽEVNICI

Moglo je biti i pjesnici. ...
Mada, umjetničkije je.
Nije bitno tko će razumjeti ovu pjesmu.
Bit će to jedna istančana duša.
Ona kojoj je posvećena.
Možda i jedan profesor u zanosu.
Onaj koji predaje ono "nešto" svom razredu.
Može biti i jedno i drugo.
Posebno sam voljela profesore hrvatskog.
Tako su znali biti strogi,
neki prenapuhani, nedodirljivi.
To je bila njihova maska za stečeno znanje.
Ljudi mekana srca,
mnogo povrijeđeni,
smatrali su da su neshvaćeni,
nedovoljno vrednovani.
I počeli su prezirati malograđanski svijet.
Družili bi se malo.
Mogli bismo reći sa sebi sličnima,
ako su uopće postojali njima slični.
Ja sam bila omiljeni učenik.
Onaj koji kad je pisao,
oduševljavao bi svoje profesore.
Tako sam oborila i komisiju upisa,
jednim sastavom., imena,
JEDINO NAM ILUZIJE POMAŽU ŽIVJETI.
Čuvam ga svih ovih godina.
Bilo je lijepo vidjeti,
kako je nekoliko ljudi,
duboko razumjelo te osjećaje.
Bio je to veliki kompliment,
meni malenoj,
koja sam odrastala i kretala živjeti u ovaj svijet.
Književnost je najviši stupanj otvorenosti.
Prosječan svijet bi to nazvao ludilom.
Sve dok ne stigne u veliku štampu ili medij,
nazivaju nas čudacima,
drugačijima.
Svašta smo pretrpjeli od običnog svijeta,
koji se ne zna izražavati.
Koji se skriva iza maski.
Koji se pravi pametan,
a on to nije.
Ovo je pjesma slobodna stiha.
I kako slobodno teku misli,
takva je i ona.
Da opiše osjećaj.
Prihvaćajući našu različitost,
misli nam teku spontano.
Pjesma može biti o bilo čemu.
Bez straha od ogoljenosti.
Ionako su svi ljudi različiti.
Ovo je jedan uvod u moj svijet.
Točno onakav kakav on je.
Pun šarolikosti misli i ideja.
Osobni pečat jedne male lutke,
koja je materijalizirana i stoji u torbi.
Ona je znak postojanja talenta.
Čeka da udari pečat,
na jedno bitno djelo koje izlazi na svjetlost dana.

Marguitte Desteresido
28.7.2018.       6:28 A.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

VENERA U DJEVICI

Kratka su moja dvadestetčetiri zlatna sunčana sata.
Uz note breskve i frezije,
osluškujem nepce da li govori da mu se sviđa.
Razmišljam o ljudima.
Razmišljam o uživanju u samoći,
o tome koliko je vrijedna svaka minuta perfekcionizma.
Toliko puno posla,
a toliko malo vremena.
Dok mi se spuštaju vjeđe umorne od iscrpljenosti,
dašak sreće igra oko srca,
u ovom danu koji je na svoj način savršen,
gdje je poredak ipak donekle dostigao razinu božanskog sklada.
Kad sam bila dijete,
imala sam osjećaj da sam savršena.
Teško sam doživjela odrastanje i
nemilosrdno spuštanje na zemlju da to ipak nisam.
Ljubav prema redu, poretku, boji, ljepoti komunikacije
i sklada u partnerskom slaganju,
roditeljsko zadovoljstvo postignutim,
gledanje sreće djeteta,
koje se veseli gumenoj, mekanoj igrački od sladoleda.
Tebi sam je poklonila.
Tebi,
dragi moj,
dok sam te gledala očima djeteta,
sa one stare fotografije gdje si držao prstić u ustima
i bio neodoljivo sladak i nevin.
Nikad nisi izgubio onu dječačku razigranost u očima,
onim očima kojim sam te ja gledala,
dok sam zaboravljala na sve strahote koje smo zajedno prošli.
Sve sam ti oprostila.
Ničeg se više ne sjećam.
Tako sam željela.
Željela sam vidjeti sjaj u tvojim očima,
na jednu milisekundu,
dok zaboravljaš da si odrastao
i stišćeš svoju gumenu igračku od sladoleda,
tako ugodnu za ruku i tako lijepu.
Slušam kako žamore glasovi sela,
ljudi koji nemaju svoje živote,
prate naš.
Informirani su bolje od dnevnika u sedam,
kojeg ti toliko voliš.
Ti isti ljudi pitaju se zašto smo mi zajedno.
Govore da smo ludi jedan i drugi.
I dok to govore,
zaboravili su da su i oni jednom uistinu voljeli.
Barka tvoje mladosti,
raspukla se o hridi prošle zime u neveri na moru.
Ipak, želio si doći kući...

I kad je val veliki krenuo da te uzme,
ti si ugledao mene, pred svojim očima.
Bilo je to tvoje veliko priznanje.
Meni.
Razumijevanje koje riječi ne mogu ispričati.
Bio je to šapat tvog srca mome.
I kao da smo jedno drugome prvi,
dijelimo čistoću ljubavi venere u djevici...

Marguitte Desteresido
27.7.2018. 23:21 P.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

SLAVONCI

Danas razmišljam,
da su gotovo svi moji prijatelji,
porijeklom slavonci.
Što to ima privlačno u tom dijelu lijepe naše?

Gostoljubivost, veselje, druženje, vrsta ishrane,
temperament, podrška i nadasve ponekad ludi humor.

Možda smo svi nekad bili takvi,
možda i nismo.
Pristojnost u odgoju je jedna od većih vrlina,
kako se  pravilno odgajaju djeca.
Ljubav prema majci, poštovanje prema ocu.
Djeca koja nikad ne zaboravljaju svoje roditelje,
kakvi god oni bili.
Ponos muža vlastitom suprugom,
velika snalažljivost,
spremnost na pomoć drugim ljudima,
otvorenost, hrabrost, domoljublje.
Nabrajajući do sutra,
voljela bih prenijeti te vrline i na ostatak našeg društva,
ono što smo nekad u nutrini bili,
a danas možda više nismo.
Slušam danas jednog dragog poznanika,
priča mi kako ljudi ružno rezoniraju,
etiketirajući nepoznate ljude etiketama odbojnosti.
Što je to zapravo odbojnost?
Da li ljudi osjećaju odbojnost zbog malograđanštine?
Da li to tako osjećaju radi nedostatnog fonda riječi jer nemaju što reći
jer ništa drugo nisu ni naučili pored silnog trčanja za novcem,
grabljenja od turista u jednoj sezoni od dva mjeseca.
Potom trče u crkvu u najskupljim kompletima,
da bi "svijet" vidio koliko li su nasuli na "SE, USE I PODASE".
Trčeći tako zaboravili su na to da su samo ljudi,
koji kad se svuku, nemaju što pokazati
jer su u biti goli i obučeni.

Vraćam se mislima idealnog svijeta,
meni dragog podneblja,
koji zaista ima što naučiti ostatak malograđanštine.
Radost u malim stvarima i veličina ljudi u plemenitosti.
Svjetle točke postoje kod svih ljudi,
treba ih primjetiti i naposljetku

PRIMJENITI.

Marguitte Desteresido
27.7.2018.    17:48 P.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

VRIJEME SRPA

Dok sam bila dijete,
primijetila bih svako toliko da ljudi odlaze na pokope.
To se vrijeme utišalo dugi niz godina.
Vrijeme je odmicalo.
Otišla je moja nona.
Nisam ni sama znala kako će to biti nakon nje.
Ona je uvijek bila prisutna.
Nisam željela vjerovati da je to moguće.
Onda...
Nakon plača, pokušala sam živjeti i ne misliti.
Jednom sam je susrela u snu, gdje me je dozivala,
u svojoj dugoj noćnoj spavačici. Bijeloj.
Njen mi je glas odzvanjao nekoliko dana.
Kao da sam premotavala vrpcu snimke,
slušala sam, ponovno i ponovno.
Hladnoća na mom licu,
nije dala boli da pokaže svjetlo dana.
Kad stigne noć i kad svi idu na spavanje,
ponekad krenu suze,
ponekad rano ujutro.
Nema se smisla žaliti drugima.
Oni vide ono što žele.
Suosjećaju, mada bol nije manja.
Ona tinja lagano,
zajedno sa razumijevanjem.
Danas je razumijem.
Razumijem sve ono što prije nisam.
Voljela bih samo da sam je više puta zagrlila
i rekla joj da je volim.
Ljudi uvijek znaju to nešto, kada više nije potrebno.
Proći će jednom i to, mada,
ostaje hladnoća,
ona koja je bila preveliki udarac, da bismo razumjeli druge.
Nepravda.
Bol.
I opet hladnoća.
Vidim što se okolno događa.
Vidim i kao da gledam film.
Moj najveći stup, pretvara se u mudrost,
gdje suze više nisu potrebne,
gdje je pepeo postao gen potpunosti,
gdje znamo da svi idemo jednom,
nije bitno kada.
Valjda onda kada nam dosadi ova zbilja,
materijalizam,
ispunjene želje ili nedostignuti ciljevi.
Veliki zagrljaj pun ljubavi šaljem svom genu.
On će zauvijek ostati nešto što je dalo život mom životu.

Marguitte Desteresido
26.7.2018.  6:28 A.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

O MOM OSOBNOM RADU

          Nakon mnogobrojnih postova i miješanih radova na mom prvom blogu SUNENERGY  odlučila sam posvetiti ovaj blog pisanoj riječi. Blog se sastoji od stotinjak postova gdje je objavljen moj umjetnički rad u kreaciji odjevnih predmeta i nakita od srebrne žice i minerala. Moja prva ljubav
je izrada odjeće, započela sam rad sa nepunih šesnaest godina i polako kao dijete na prvim koracima,
razvio se spektar mojih kreacija koje su dosegle vrhunac sa mojih dvadeset pet godina. Istovremeno
sam kreirala reljefne slike apstraktnih motiva i skulpture u glini pretežno ženskih obličja sa psihološkom porukom iskrivljenja određenih dijelova tijela. Od ranih nogu imala sam veliku tendenciju, proučavanju problematičnih ličnosti. Shvatila sam da je život lijep jedino ukoliko se posvetimo izgradnji našeg duhovnog hrama. Nakon završetka srednje škole, započela sam raditi kao
dopisnik dnevnog lista. Tu se razvila moja velika ljubav prema pisanju, koja je  zbog mojih ostalih ljubavi (pedagoški studij, studij informatike,web dizajna, digitalnog marketinga i ostalih grana informatike) ostala na neko vrijeme u ladici.  Posvetila sam se ljubavi izrade nakita u srebru. 2017. godine završavam pisanje svoje prve knjige koja još uvijek nije izdana i čeka vrijeme,da je iznesem na svjetlost dana.
Moja ljubav prema mineralima i njihovo znanje o njima, održava se punih dvadeset godina. Jedan svijet pun Božanske energije koji vodi nebeskim visinama. Moć minerala i utiskivanje misli u njih, zajedno sa znanjem o svim vrstama ovih predivnih živih "bića" kako ih ja zovem zaokupile su u cjelosti moje interesovanje tom vidu života. Nakon dugih godina,
intenzivnog čitanja psihološke literature i raznih drugih alternativnih knjiga, moj se interes razvio
prema svim vidovima proricanja gdje su u osnovnoj bazi ostale Lenormand i Anđeoske karte.
Tu je još astrologija, numerologija, Božanska energija i prijenos te vidovnjaštvo u snovima i homeopatija.

         Sinhroniciteti su doveli do publikacije bloga ALTERNATIVNO gdje objašnjavam anđeoske
poruke u određenim satnicama koje zapazimo tijekom dana. Značenje brojeva koje vidimo i brojeva
na dane rođenja.

         U izradi je još nekoliko blogova jedan za vijesti a drugi za moj osobni rad i sve vrste umjetnosti
ART BY MARGUITTE DESTERESIDO.

         S obzirom da se moj interes proširio i na stvaranje filma, radi raznih koncepcija prihvaćanja informacija vizuelno, stvorila sam i video filmove raznih interesnih sfera na You tube kanalu.
DESTERESIDO YOUTUBE.

Uz želju da ovdje zaista uživate u pisanoj riječi,
želim Vam srdačnu dobrodošlicu!

                                                              Marguitte Desteresido

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0