ROĐENDANSKI DAR

Prijateljstvo - zahtjevi, prohtjevi i obveze.

Kreativnost - tuga, neaktivnost, hladnoća.

Veze - obveze, sila, razdražljivost, smetnja, nedostatak slobode.

Ljubav - mitska istina satkana u sitnicama.

Otkucavaju tako sati.

Čitam redak svoga prijatelja.

Osjećam da razmišlja negdje u nešto.

Život kao slaganje ili priprema za tapak u "Sveti gral"?

Prolazi mi kroz glavu,

pitanje kolege s posla.

Smijem se sama sobom,

a unutra neka tuga.

Ona koju drugi ne vide.

Predobra je moja gluma.

Dani ovosvjetskog godišnjeg odmora,

prolaze u traženju samoće,

one tišine meditacije koja donosi istinu.

Isto kao što promatranje donosi rezultate.

Nepoduzimanje isto tako.

Smjenjuju se lica poznatih i tek upoznatih.

Sve su to samo siluete,

ovog života koji je suviše apsurdan da bih ga nazvala realnim.

I dok tako plutam u nekom osjećaju tuge i zadovoljstva,

sve više osjećam 

okus ISTINE.

Ne brine me brzina.

Ona za sobom nosi bore života

i 20 mačaka koji čekaju toplu ruku i topao dom.

Dok stara baka plete vuneni snježni đemper,

negdje daleko u prošlosti moje vizije budućnosti,

osjećam njenu mudrost i mir,

koju sam poželjela,

davno, davno,

kao 

ROĐENDANSKI DAR.

Marguitte Desteresido

29.12.2018.   19:56 P.M.

BILA JEDNOM JEDNA BOL ...

Bila jednom jedna bol,
jedna osoba,
jedno tijelo,
koje je osjećalo neku bol
i dugo ju je gajilo.
Nije više za nju marilo.
Možda je u njoj i uživalo.
Možda ga je zabavljala.
Možda ga je tješila.
Možda mu je zaokupljala misli.
Možda sve više nije bilo bitno.
Možda djela koja nisu ugledala pravu svjetlost dana,
na kraju su se utapala u toj boli.
Možda su sve kuće,
i svi prostori irealni,
i blago onima koji misle da su stvarni.
Ti,
upravo ti,
još uvijek imaju onaj neki smisao,
da je život taj i jedini.
A mi,.....?
Ostajemo mi.
Sa milion potpomognutih duša,
koje su se izdigle iz prašine,
i možda u nju ponovno neke i ušle.
Sa djelima "ludih"
duša,
koje nikad nisu uspjeli shvatiti.
Njihova bol je ostala zakopana u njihovim djelima.
I dok neprobuđeni žive neke svoje živote,
nekolicina živi kroz maglu,
onog nečeg što trenutno uspiju opipati,
izdvojiti,
smisleno,
u ovom ludom rasulu,
bezdana i rastrešenih duša,
po ovoj jadnoj zemlji,
kojoj kiša napaja pore koje guše njen opstanak.



Marguitte Desteresido
13.12.2018.
10:05 A.M.