GOSPODARICA PRAZNINE

Ovo su riječi, bez stihova.

Fraze u rebusima.

Izričaj jedne tuposti,

nakon krika palog brašna.

Praznina.

Sjećanja pometaju hodnike boli.

Što dalje?.

Pitamo se.

Visoke svećenice, oblijeću podsvjesni um.

Životne enciklopedije, o njima ne daju nikakvo saznanje.

Dok čekam da zakon privlačenja odgonetne kod imena,

dugački pramenovi platinaste kose štite mi leđa.

Mali krznati ljubimac u noći poskočio je od straha.

Bilo je kao da mu je netko prišao, a on se smrtno uplašio.

Još jedan rođendan je prošao.

Tvoj, moj, dječji i drugi...

Ovo je stih jednog rođendana.,

onog tvog najljepšeg poklona... na katove.

Tvog i mog.

Dog si ga otpakiravao,

plavetnilo tvog oka blještalo je kao u djeteta iskricom sreće.

Sjećam se.

Mada...

Okrenimo novi list.

Svega je bilo i bit će.

New age, novo doba ili vječni život.

Sve treba pričekati.

Odraditi.

I mi smo odradili svoje.

A, jednom...

ćemo proživjeti lijepo

ili možda čak živjeti.

Bit će to jednom.

Zapamti.

Svi koji idu,

jednom se nađu.

Treba proživjeti tupost

i izbaciti je na površinu.

I živjeti život bez želja.

Isprazniti um.

Isto kao i tijelo.

Dok se ono ne stopi sa granama lišća.

Nije to strašno.

Ne boj se.

Ponekad je strašnija tvoja realnost.

Pitaš me koja?

Ona koju trenutno živiš....

Marguitte Desteresido

11.01.2021.