Ovo su riječi, bez stihova.
Fraze u rebusima.
Izričaj jedne tuposti,
nakon krika palog brašna.
Praznina.
Sjećanja pometaju hodnike boli.
Što dalje?.
Pitamo se.
Visoke svećenice, oblijeću podsvjesni um.
Životne enciklopedije, o njima ne daju nikakvo saznanje.
Dok čekam da zakon privlačenja odgonetne kod imena,
dugački pramenovi platinaste kose štite mi leđa.
Mali krznati ljubimac u noći poskočio je od straha.
Bilo je kao da mu je netko prišao, a on se smrtno uplašio.
Još jedan rođendan je prošao.
Tvoj, moj, dječji i drugi...
Ovo je stih jednog rođendana.,
onog tvog najljepšeg poklona... na katove.
Tvog i mog.
Dog si ga otpakiravao,
plavetnilo tvog oka blještalo je kao u djeteta iskricom sreće.
Sjećam se.
Mada...
Okrenimo novi list.
Svega je bilo i bit će.
New age, novo doba ili vječni život.
Sve treba pričekati.
Odraditi.
I mi smo odradili svoje.
A, jednom...
ćemo proživjeti lijepo
ili možda čak živjeti.
Bit će to jednom.
Zapamti.
Svi koji idu,
jednom se nađu.
Treba proživjeti tupost
i izbaciti je na površinu.
I živjeti život bez želja.
Isprazniti um.
Isto kao i tijelo.
Dok se ono ne stopi sa granama lišća.
Nije to strašno.
Ne boj se.
Ponekad je strašnija tvoja realnost.
Pitaš me koja?
Ona koju trenutno živiš....
Marguitte Desteresido
11.01.2021.
