MORALNI ZAKONI

Gledam biće koje je izgubilo sebe,
ono koje je stvorilo pakao ljudima
koje je izabralo za suživot,
bolest onima koji nisu izdržali,
koje je okrutno prema životinjama,
neprijateljski raspoloženo prema ljudima,
agresivno,
ono koje vrijeđa ljude,
zavidno na tuđem uspjehu,
ponižavački nastrojeno prema svima koji imaju "ono nešto".,
do čega to biće nije došlo.
Bez pravih prijatelja,
crvena lica puna bijesa,
od jutra do mraka.
.........
Planeta Zemlja je velika.
Miješajući svijet,
upoznaju se takvi likovi,
koji se izgube u masi,
u povremenim kratkim druženjima s ljudima.
Noseći masku radoholičara,
pokušavaju se uklopiti u svijet radi prisilna suživota.
Maštaju o pustom otoku u samoći,
gdje nitko neće moći usporediti njihova nedostignuća
i gdje će se osjećati kao da posjeduju svijet,
čekajući kraj jer nisu znali živjeti život u zajednici.
Taj će kraj dočekati,
sa rasnom životinjom čistokrvnih papira,
koja će izgledati krvoločno i dostojanstveno,
mada nikad neće znati,
da ona ima ono SRCE,
kojeg su odabrali kao razlog,
jer drugima nisu znali dati ljubav
koju je "životinja" dala
nesebično njima.

MJESEČEVA PROJEKCIJA

Noćas je otvorila svoju večer,
mjesečeva divna projekcija.
Dok veže na nebu haljinu iz snova,
srebrne zvijezde slažu kockice našeg života.
Počele su sitno blještati,
kao prvi plamičci u peći,
dajući život djelu
koje sprema svoju veličanstvenost.
I dok prolazimo život,
kao u velu magle,
zaštićeni ljepotom postojanja i bivanja,
tirkizno plave i zelene boje,
uveseljavaju našu maštu i stvaralaštvo.
Hodamo kroz svijet
i zapažamo detalje,
koje nosimo u srcu, dok se stapaju u djela.
Gledamo vijesti,
a ne čujemo ishod,
životinje nas vole jer ne vezujemo ljubav.
Uvijek smo isti,
upravo onakvi,
kakvi zaista jesmo...

Marguitte Desteresido
1.9.2018.   23:45 P.M.

8 KAT

Petar pan i crvenkapica,
otvorili su mi vrata.
Ti od mene, moj prijatelj i ja,
igrali smo se sigurni u stanu
na osmom katu.
Gledala sam zavjese kako viore kroz prozor,
bilo je strašno visoko,
kao da se nevera spremala vani.
Moj osjećaj sigurnosti u stanu bio je pomiješan sa strahom visine i vjetra,
koji je bjesomučno lupao zavjese,
koje su kroz mali otvor viorile kroz prozore odškrinutih prozora terase.
Skrenula sam pogled u sobu.
Ti si ležala u toploj sobi, pokrivena dekom.
Priupitah te da li ti je hladno.
Odgovorila si da nije i da ti je dobro.
Još jednom si došla da se pozdraviš sa mnom.
Nedostaješ mi.
Još su svježa sjećanja svega.
Čujem te nekad.
Govoriš kako se već slabo sjećaš događaja iz djetinjstva
i tvoje majke.
Pitala sam te puno toga prije no što si otišla.
Kao da sam znala da će brzo doći vrijeme.
Jedino što nisam uspjela naučiti su one tvoje dobre šalše,
kako si me ti naučila da ih zovem.
Prisjetim se ponekad kad kuham,
kad bih željela,
a ne znam kako proizvesti,
baš taj okus.
Uvijek je rano,
kada netko koga volimo mora ići.
Ti si izdržala mnogo.
Život te nije mazio.
Vjerujem da su tvoji teški odabiri,
bili izbori duhovne osnove.
Mada,
bila si posebna.
Ja,
toliko riječita,
nikad ti to nisam uspjela reći.
I da se vratiš,
ostali bismo isti ljudi.
To su jednostavno naši karakteri.
Pitam se...
Što li znači onaj san?
Zašto baš 8 kat?
Što si mi time željela reći?



Marguitte Desteresido
Posvećeno mojoj dragoj noni
31.8.2018.
11:00 A.M.